25.
05. 2012.
Politička
šestorka mogla bi, koliko često sastanče, konkurirati TV sapunicama. S programa
bi, međutim, letjeli ekspresnom brzinom. Njihova loša gluma i po sto puta
prežvakane scene svakoga bi otjerali od ekrana.
Svejedno,
svojim praznim mlinom šestorka ne prestaje da melje. Već sam spomen slučaja
Sejdića i Fincija odavno nas tjera da uši pokrijemo rukama. Na priče o vojnoj
imovini čak se i naježite, jer se sve u vama buni protiv logike da o nečemu
tako prostom neko raspreda godinama.
U
najnovijim epizodama politička šestorka vergla i oko budžeta i sudbine
vladajuće koalicije. Mjesecima se razglaba o novcu kojeg, uzgred rečeno, nema,
te o koalicionom jedinstvu koje, svakome je vidno, škripi kao rasklimatana
vrata.
Svoje
dvorske spletke vladajuća šestorka pokušava da nam podvali kao rasprave o
ključnim stvarima za zemlju i građane. Kao da smo kod očiju slijepi da ne
vidimo kako se od toga brašna, iz njihovoga praznog mlina, ne da ispeći ni
najmanja vekna hljeba.
Da
prevara bude potpuna, oni očekuju da im čak i zaplješćemo ako riješe, inače
prost kao pasulj, slučaj "Sejdić - Finci", ako uknjiže vojnu imovinu,
usvoje budžet i stabiliziraju svoje koalicione odnose. To je isto kao kad bi
Blanka Vlašić tražila aplauze za preskočenih 120 centimetara, umjesto dva
metra, koliko obično savlada za doručak.
Miroslav
Krleža nekada se grozio mitova o srpskom junaštvu i hrvatskoj kulturi. Da je
doživio ovo vrijeme, na listu velikih ubleha čuveni pisac svakako bi dodao i -
bosansku politiku!
