I Incko
i njegova generacija mogli bi, za ono što danas rade, svoju porciju ružnih
riječi i ocjena da dobiju tek u doglednoj budućnosti, poput onih koje su od Ban
Ki-muna dobili nekadašnji čelni ljudi UN-a i UNPROFORA-a
Republika
Srpska utemeljila se na srebreničkom genocidu; ona ni danas ne odustaje od
javnoga izjašnjavanja u korist otcjepljenja od Bosne i Hercegovine, a u svemu
tome, na praktičnom planu, međunarodna zajednica neće praviti nikakve konkretne
smetnje.
Na
ovo se, u par konstatacija, može svesti ono što su krajem prošle sedmice kazali
visoki međunarodni funkcioneri.
Ustvari,
oni su kritikovali RS zbog zločina u Srebrenici, obrušili su se na Dodikove
najnovije izljeve setaratističke retorike i, na koncu, priznali da je u
prošlosti međunarodna zajednica bila nepravedna prema našoj zemlji.
Te
naizgoled kritičke riječi, međutim, opore su samo na papiru. Evo prođe pet-šest
dana otkako je generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon na mezarju u Potočarima
glasno priznao da su snage Ujedinjenih nacija ubicama na tacni isporučile
desetak hiljada Bošnjaka, te da je učinjen novi dodatni grijeh kada je takva
Srebrenica ostavljena u posjedu Republike Srpske. I šta se u međuvremenu
desilo: ništa!
Ništa
se neće ni desiti ni ubuduće: ni Jasušiju Akašiju ni Butrosu Galiju ni komandantu
UNPROFOR-ovih snaga u ratnoj Srebrenici neće faliti ni dlaka sa glave. Neće UN
usvojiti čak ni ono što joj ide i od lijeve ruke, nekakvu rezolucijicu kojom će
naložiti da se te greške, koje je priznao Ban Ki-moon, k'o fol isprave.
A
mogle bi, ako ništa drugo, u pogledu statusa Srebrenice. Moglo bi se nešto
učiniti i službenim dokumentom kojim bi se, makar i sa 17 godina zakašnjenja, politički
izgrdilo tadašnje čelništvo Ujedinjenih nacija, da osjete bar trunku nelagode u
svojim penzionerskim danima, za pomor u kojem su saučestvovali u brdovitoj
Bosni.
Neće
toga biti, kao što ni Valentin Incko ni Američka ambasada u Sarajevu neće
Miloradu Dodiku ni pera odbiti zbog njegovih ovodnevnih izazivačkih i
piromanskih izjava o državnosti RS, o okovima u kojim je, tobože, drži Bosna i
Hercegovina. Malo se presavilo papir, predsjedniku RS kazalo kako njegove
riječi ne stoje i – nikom ništa!
A
Incko fino pokazuje da je svjestan kako su Dodikove tvrdnje iz prošle sedmice opasne,
jer su „pravno neosnovane, činjenično netačne i destabilizirajuće“. Upravo tako
– destabilizirajuće. Uz to i „stavljaju pod znak pitanja opredijeljenost
visokih zvaničnika Republike Srpske da poštuju ustavni poredak Bosne i
Hercegovine“.
Znaju,
dakle, Incko i drugi valentini na službi u BiH kako te Dodikove poruke miniraju
tlo pod ovom zemljom, kako u ljude unose smutnju i zlu slutnju, kako se njima
demonstrira mogućnost nekažnjenoga ugrožavanja ustavnoga poretka zemlje. Znaju
oni i kako riječ ovdje može biti zapaljiva, kako je sve počelo i kako još sve
traje. Znaju i logički imperativ da onome koji neprestano reži treba u nekom
času i nošenje brinjice propisati. Ali, ništa, oni se ograničavaju samo na
javne pridike.
Incko
i drugi misle da su svoj posao obavili visokoparnom kritikom zajupurenoga
seperatasite i nacionaliste, te da su tako oprali svoju savjest i zaradili novac kojim se plaća njihove
ovdašnje „pomaganje“ u odrastanju BiH.
Ne
daj bože da se neki novi veliki belaj dogodi u BiH, za kakav je, onaj srebrenički,
generalni sekretar UN-a prošle sedmice javno žigosao tadašnje čelnike ove
organizacije. I Incko i njegova generacija mogli bi, za ono što danas rade, i
perku im zbog toga niko ne odbija, svoju porciju ružnih riječi i ocjena da
dobiju u doglednoj budućnosti. Jer, ako ovdje nemir i tjeskoba, nesloga i
huškanje potraju, doći će u jednom času i ocjena da se svojedobno, to jest sada,
nije adekvatno reagovalo.
Incku
i drugima, vjerovatno, zbog ove mogućnosti puca šlic. Oni znaju da su samo monete
u jednoj velikoj i prljavoj igri, u kojoj se jedno priča, a drugo radi. Pa,
svijetu ništa ne znači da se pokaje za ono što je nekad učinio, ali pod uslovom
da se ne poništavaju ni efekti onoga što je tada (zlo)rađeno.
Isto
je i sa visokim predstavnicima međunarodne zajednice. Oni znaju da im naknadne
packe idu u rok službe, skupa sa ogromnim novcem koji naplaćuju dok tu službu
vrše. Sume su očigledno tako izdašne da se za njih, kao nekad Akašiju i Galiju,
i ovim današnjim visokim međunarodnim glavešinama isplati ljudski i moralno
prostituisati.
Pa
to je samo Bosna, negdje bogu iza nogu, teška i samoj sebi, a kamoli drugima!
