Sjeme
zla koje ostaje iza Ratka Mladića znak je da se srpski narod još nije izborio
sa svojom opakom bolešću
30.
05. 2011.
U
svijetu kojim već pet stoljeća dominira Makijavelijevo (Machiavelli) geslo, po
kojem ciljevi opravdavaju sredstva, moral i stid nisu nestali samo iz
politike; oni su iščezli i iz mnogih ljudi. Pod političkom, nacionalističkom i
medijskom torturom čovjek ponekad nije u stanju da razluči dobro od zla, vrlinu
od mane, pa ni čast od beščašća. S tom moralnom kaljugom suočavamo se i ovih
dana.
Hapšenju
Ratka Mladića raduje se svaki pristojan čovjek, bez obzira na vjeru i naciju,
na čelu s Tilmanom Cilhom (Tilmann Zülch), njemačkim borcem za ljudska prava,
koji je i stvorio tu „teoriju“ o pristojnosti. E da bi povukao jasnu granicu
između etičkih visina, s jedne, i moralnog gliba, s druge strane, po kojem gacaju
oni koji jednog masovnog ubicu danas okivaju u zvijezde.
Već
prve noći koju je Mladić prespavao među rešetkama, oni „nepristojni“ već su
bili na nogama. Beogradom je lumpovala raspomamljena, moralno zavedena srpska
mladost kojoj je neko - malo roditelji, malo škola, malo ulica utuvio u glavu
laž o srpskom junaštvu i njenom bezgrešnom svecu, krvavom đeneralu. Na
Mladićevoj rodnoj grudi, dakako, izljevi beščašća bili su još žešći. Prvo na
Palama, potom u Kalinoviku, sutra, vjerovatno, u Banjoj Luci.
Mladić
je naš časni sin, najbolji srpski oficir 20. vijeka, poručio je s jednog
mitinga Pantelija Ćurguz, predsjednik Boračke organizacije RS. Kolega mu Dražen
Perendija još je jasniji kad kaže: „Nema grijeha na Mladićevoj duši“. Tu je i
kalinovička načelnica Mileva Komlenović da srebreničkog koljača nazove „časnim
i velikim vojskovođom, herojem srpskog naroda“. Kakva li je budućnost srpske
mladeži kojoj sijede, u nemoral ogrezle glave, ovakvim porukama pune uši?
Kakva
je, uopće, budućnost jednog naroda koji slavi i brani zlikovce? Kakva je naša
bosanskohercegovačka sutrašnjica ako u nju neki ulaze ushićeni prljavom
prošlošću, spremni da se njom čak i ponose? Teška, mučna i napeta, eto takva
nas sutrašnjica čeka s onima koji prkosno poručuju da smo im uzeli „orla“, ali
im je ostalo „gnijezdo“.
Iz
kojeg će se, dakako, leći novi crni tići, neki budući mladići... Đeneral je u
zatvoru, bit će suđen, oštro kažnjen, među rešetkama će i skončati. Sjeme zla
koje iza njega ostaje, nažalost, znak je da srpski narod još nije izvojevao
pobjedu nad samim sobom, nad opakom bolešću koja ga je davno zahvatila i kojoj
se još ne vidi lijeka.
