Uvrijeđena mlada

Ako se Alija Izetbegović usred ratne huke sastajao s neprijateljskim vođama, zašto Bakir u miru izbjegava njihove nasljednike

Nova dlaka ne mijenja ćud. I Tomislavu Nikoliću će, stoga, trebati još puno šminke, drugačije frizure i nasmijanijega lica pa da nas uvjeri da to više nije onaj krvožedni šešeljevski vuk.

Taj posao bit će mu još teži ukoliko se ne vrednuju nikakvi njegovi politički pomaci, pogotovo ako mu se na leđa bude tovarilo i ono što ga ne sleduje. A upravo tako prema njemu se ponio dio ovdašnje zvanične politike, zapravo bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Razlog za žaoke, barem formalno, pronašao je u tome što je svoj prvi predsjednički korak u komšiluk Srbijanac pružio prema Banjoj Luci, a ne prema Sarajevu.

Ako ćemo pravo, na vrata vam nezvani dolaze samo prosti i neodgojeni ljudi. A Nikolića u Sarajevo niko nije zvao, čak i kad se sam nudio. Zna se i ko je podigao rampu - Bakir Izetbegović. Umjesto da susjeda s kojim se zbog krvave međe svađamo i tučemo već decenijama odmah pozove na ozbiljne razgovore, on je, ispada, lovio priliku za jeftine političke poene.

Da je htio, Bakir Izetbegović imao je od koga učiti. Pa, njegov otac se i usred nekadašnje ratne huke susretao s neprijateljskim vođama iz okruženja, ne bi li se nekako prekinulo krvavo klupko! A sin, eto, ni u miru nije horan za razgovor sa šefom države s kojom imamo punu vreću neraščišćenih računa.

Izetbegović i Nikolić davno su se trebali susresti i, ako ništa drugo, barem dobro isvađati. Bilo bi to mnogo bolje od uloge uvrijeđene mlade, koju je odabrao bošnjački član Predsjedništva BiH.

Svome narodu Izetbegović time nije nimalo pomogao. Ako misli da jeste svojoj političkoj karijeri, vidjet će da je i s tom procjenom grubo omanuo.

(Dnevni avaz)

Politički lufteri bez kazne

Hoće li Tihićevim delegatima biti uskraćivan onaj dio plaće koji se oduzima svakome ko neopravdano izostaje sa svoga radnog mjesta

Fahrudin Radončić nije prvi koji je nekome darovao svoju ministarsku plaću. Neki funkcioneri i do sada su stipendirali đake i studente ili su, pak, davali priloge humanitarnim i sličnim ustanovama.

Novi, pri tome, nisu ni cinični komentari. Lako se Radončiću odreći plaće kad ima para k'o blata! I drugima se, u sličnim prilikama, dobročinstvo zlurado pojeftinjavalo.

Ojađeni dvodecenijskom bijedom, počesto smo nakraj srca. U svemu tražimo dlaku, ponekad i tamo gdje ne treba, dok kod očiju ostajemo slijepi na bezočne pljačke u kojima se svakome od nas iz džepa izvlači barem poneka marka.

A šta je do bezočna pljačka ono čime ovih dana maše Sulejman Tihić? Gurnut ćemo ustranu političku stranu njegove najave da će delegati SDA, kad im ponestane argumenata, jednostavno bojkotirati sjednice Doma naroda Parlamenta BiH. A hoće li se, ne reče šef SDA, oni pri tome odreći i onoga dijela plaće koji bi trebali izgubiti zbog izostanka s radnog mjesta?

Odgovor znamo. U mjesečnim obračunima nikada ni marka nije nedostajala Tihićevim ministrima i zastupnicima koji posljednjih mjeseci biraju na koju će sjednicu Federalne vlade ili parlamenta doći, a na koju neće. Kao što za luftiranje s "nastave" nisu kažnjavani ni u prethodnim mandatima.

S ovom vrstom političke bagre posla imamo već decenijama. To je onaj soj koji svoje ne da, ali tuđe rado uzima. I uzimat će sve dok ga u tome niko ne priječi, ni ljudi ni zakoni.

(Dnevni avaz)

Nacija u džepu lažnih zaštitnika

Silovanjem demokratskih procedura Tihićeva politička družina ne krade vrijeme svojim rivalima nego – svima nama!

 

 

To što dobronamjerniku snaži vjeru u pobjedu pameti, bezobrazniku je nada za uspješnu obmanu. Demokratija se temelji na preciznim procedurama, kako bi se društveni poslovi učinili što nepodložnijim za lične i grupne interese vladajućih struktura.

Ovaj film pred očima nam se sada vrti u televizijskoj verziji. Javnosti je suđeno da se o njenom, građanskom novcu i građanskim pravima, opet raspreda kao o velikoj nacionalnoj ujdurmi.

Riječ je o pokušaju federalnih delegata SDA da pokrenu proceduru utvrđivanja navodne povrede vitalnog bošnjačkog nacionalnog interesa u odlučivanju o saniranju stanja u poslovno zapuštenoj i uređivački korumpiranoj Radio-televiziji FBiH. Time se, na neko vrijeme, lažnim novcem kupuje status kvo u toj medijskoj kući, kojom Tihićeva stranka raspolaže kao vlastitom prćijom.

RTVFBiH živi od pretplatničke takse. Na uplatnici, pri tome, ne piše koje su vjere i nacije njeni obveznici. Naprosto, za nešto svakomjesečno izdvojenoga novca, građani stiču pravo na objektivan, profesionalan, zanimljiv, pa i zabavan program koji tamo treba da se stvori i emitira.

Kad to znamo, pa uporedimo sa stanjem u RTVFBiH, onda je jasno da bi upravo životni interes pretplatnika svih nacija, pa i bošnjačke, i za SDA trebao biti poticaj da se što prije uvede osnovni red u tu zapuštenu i raspuštenu kuću. U njoj se, iz godine u godinu, pretplatnički novac harči prema ličnim potrebama i nahođenjima, u koje su prstom uprli i oni kojima je posao praćenje zakonitosti u poslovanju. Utvrdili su to financijski revizori, kao što je i svakom zdravorazumski obdarenom čovjeku jasno da se tamo u Upravi četiri godine nije radilo ono što zakon nalaže: mijenjanje njenih članova.

Dabome da to znaju i lažni nacionalni dušebrižnici iz Doma naroda Parlamenta FBiH. Njima je njihova nacija, bošnjačka, za koju se kobajagi prse, zadnja rupa na svirali. Ustavne klauzule o pokretanju pitanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa oni se laćaju samo kao sredstva za ostvarenje njihovih ličnih i grupno-stranačkih interesa. A oni se ogledaju u tome da mikrofoni Federalne televizije i radija i dalje budu njihovi lažljivi i propagandistički megafoni.

Znaju u SDA, naravno, da to neće dovijeka trajati, ali znaju i da im sisanje demokratije na slamčicu, to jest zloupotreba procedura koje su zapisane u ustavne papire, može donijeti još neki dan ili još koji mjesec koristoljubivog uzurpiranja najjače RTV kuće u Federaciji. Uostalom, zar i ljetos nismo izgubili nekoliko mjeseci na proces rekonstrukcije državne vlasti, jer je SDA, pozivanjem na taj isti nacionalni interes, žvaku razvlačila do iznemoglosti?

Time su SDA-ovci ljetos izmorili svoje političke rivale. Isto i danas pokušavaju traženjem dlake u televizijskom mućak-jajetu. Je li moguće da pri tome nemaju nimalo obzira prema činjenici da to oni, ustvari, ne rade svojim protivnicima nego građanstvu ove zemlje, pa time i svojoj naciji?

 Vrijeme koje bestidno kradu, oni kradu svima nama. Gubitak vremena, doduše, više ne mjerimo novcem, kao drugi, jer su nam ga odavno pokrali. Ali ga mjerimo bijesom koji kipti sve više i više...

(Dnevni avaz)

Naše pare u naše ruke!

Novac za razvoj najlakše možemo da namaknemo oduzimanjem plijena domaćim pljačkašima

Bosna i Hercegovina je jedna surovo opljačkana zemlja. Politički uvezana kriminalna bratija operušala nas je za najmanje 15 milijardi maraka.

Samo kroz cjevčicu korupcije, kroz koju za jednu sekundu proteče 47 maraka, toliko novca isisano je iz našega krvotoka u 16 posljednjih godina. Koliko li je još milijardi poratna vlast pokrala na druge načine?

Ovih dana razočarano smo, na saldu stranih investicija, sabrali nešto više od 56 miliona maraka. Sa tom sićom nećemo se, po potrošnji mesa, pomaći sa posljednjega mjesta u Evropi, nego ćemo pasti još i niže – na gole kosti.

Naš spas je negdje drugdje. Umjesto stranim investicijama, novac za razvoj lakše i brže možemo da namaknemo oduzimanjem plijena domaćim pljačkašima. Premda su jedan dio već potrošili, milijarde su i dalje u njihovim nekretninama, firmama, na bankovnim računima ili, pak, uredno složene drijemaju pod njihovim dušecima.

Obračun sa lopovlukom, koji neće završiti samo kažnjavanjem pljačkaša nego i oduzimanjem nelegalno stečene imovine, naša je najbolja investicija. Federalni zakon, koji će to omogućiti, na dobrom je putu da stupi na snagu. A oštre se i policijske sablje: SIPA je imenovala specijalni tim za borbu protiv korupcije i pranja novca. Oni će, u Skoplju i Podgorici, uskoro proći međunarodnu seminarsku obuku iz ove oblasti.

Svaka para nam zlata vrijedi. Ova bi, pak, trebala biti najslađa: ta koja će se oduzeti od onih koji su svoje nezaslužene imetke gradili na grbači siromašnog, k tome i ratom obogaljenog naroda.

(Dnevni avaz)

Šaptači s vrha piramide

Kako bi se tek tresle političke gore ove brdovite zemlje kad bi svi direktorski džaferovići otvorili srce i progovorili o svojim financijskim nalogodavcima  iz političkih visina

 

 

Nema lanca kojeg na kraju ne uhvati hrđa. Svjedoči o tome i slučaj Razvojne banke i javni vapaj njenoga direktora Ramiza Džaferovića, kojem je, izgleda, dojadilo povijanje kičme pred nalogodavcima iz sjene.
Od mnogih drugih korupcijskih zgoda ova se razlikuje samo po tome što je jedan od njenih sudionika napokon progovorio. Kako bi se tek tresle mnoge gore ove brdovite zemlje kad bi svi džaferovići otvorili srce i progovorili o svojim šaptačima iz političkih visina?
Šablon je odavno poznat: u mekanu slamu javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih jaslica stranke smještaju svoje ljude. Njihova sposobnost, stručnost i radinost manje su važni od stranačke ili porodične bliskosti. No, na najvećoj cijeni je njihova spremnost da se, zarad svoga džepa i karijere, umjesto jezikom, više služe ušima. Da bespogovorno slušaju svoje političke šaptače i ispunjavaju njihove mnogocifrene naloge.
U tom lancu, dok je dobro podmazan, sve ide glatko. Svaki novčanik manje ili više se udeblja, a da, pri tome, ostaju minimalne šanse za javnu blamažu ili, pak, krivičnu odgovornost predviđenu za one koji harče državnu i društvenu imovinu. Zašivena su i direktorska i politička usta, a za ne daj Bože: svoj bi kadija i tužio i sudio i - oslobodio!
Režiseri ovog uigranog "biznisa" su stranačke i političke gazde, a radove izvode pijuni raspoređeni po državnim jaslama. Preko njih se realiziraju krediti, pozajmice, lažirani tenderi, od čibuka odmjereni budžetski pokloni, sve do udomljavanja rođačko-stranačke bratije na dobro plaćenim radnim mjestima.
U slučaju Razvojne banke na djelu su zatečene krupne zvjerke i, što je još značajnije, stari majstori ovoga prljavoga zanata. Na stubu srama su, doduše, i federalni predsjednik Budimir i politički mesaroš Lijanović. No, glavni akteri su - zna se - iz legla koje je ovaj sistem i porodilo i razradilo i decenijama provodilo - iz SDA. Direktor Džaferović teško tereti predsjednika Tihića, njegovog potpredsjednika te nekolicinu ministara iz ove stranke. Zbog njih je direktoru Razvojne banke prijetila opasnost da mu se uho deformira u - telefonsku slušalicu!
A onda je veza najednom pukla. Umjesto uha, proradio je Džaferovićev jezik! Zalud su s one strane žice "savjetovali" direktoru da još malo iskreditira nezasitoga Hilmu Selimovića i druge stranačke miljenike i saveznike. Zapanjeni šaptači odjednom su se suočili s pobunom čovjeka kojeg su godinama tretirali kao ribicu za ispunjavanje svojih finansijskih želja.
Uši je, povodom ove afere, naćulila i masa direktora raznih javnih preduzeća, ustanova, zavoda i drugih državnih firmi i institucija. U Džaferoviću oni jasno prepoznaju same sebe: šablon odnosa sa šaptačima je isti, samo su iznosi i procenti drugačiji.
Različito je još jedno, vjerovatno i najbitnije: malo koji direktor ima kuraži da stisne petlju i usprotivi se pritisku iz političkih visina. Stoga će Ramiz Džaferović vjerovatno još dugo biti izuzetak, bez obzira koliko bi za ovu zemlju bilo dobro da postane pravilo.

(Dnevni avaz)

Ispruženi dlanovi

Sito pomoći i milostinje mora biti jako gusto, da novac stigne tamo gdje je najviše potreban

Šezdesetak muzeja, pozorišta i biblioteka najviše se obradovalo oživljavanju Vijeća ministara BiH. Već u prvoj sedmici nove ministarske ere prema njima je plasirano 2,4 miliona budžetskih maraka.

Ni sa ovim novcem pomenuti srećnici neće prodisati punim plućima. No, uhvatiće bar malo zraka, realizirat će neke projekte, uključit će grijanje ili uspraviti nakrivljene zidove.

I ovaj finansijski plasman, kao i gotovo svaki iz naših socijalno obojenih budžeta, nema ni razvojno ni sistemsko obilježje. To je neka vrsta sadake za kojom ovdje danas žude i pojedinci i institucije, svi oboljeli od najteže bolesti – besparice.

Za svaki ispruženi dlan, bilo za oronule muzeje ili sirotinjske porodice, ne mogu se pobrinuti ni bogatije zemlje od naše. Sito mora biti jako gusto, da pomoć stigne tamo gdje najviše gori. Svaku budžetsku marku, za ovu namjenu, treba triput premjeriti prije nego što se za nju odredi adresa.

U svoj sili naših manjkavih propisa, svakako su i oni o humanitarnoj pomoći. Stoga i treba da postanu jedan od prioriteta nove vlasti, kako bi novac za tu namjenu i sama najbolje plasirala te, općenito, zavela više reda u ovu osjetljivu oblast. Kroz razne oblike potpore i milostinje promeću se stotine miliona maraka, koje često završavaju i u džepovima raznih lupeža, besposličara i lažnih sirotana.

I to malo što imamo, kad ode tamo gdje najviše treba, dovoljno je za mirniju savjest. I ne samo Vijeća ministara, već i svakoga preduzeća i pojedinca koji imaju bar neku marku koju mogu i žele da stave na nečiji ispruženi dlan.

(Dnevni avaz)

Po jutru se dan (ne) poznaje

Brzim dogovorima o budžetu, nova vladajuća garnitura ojačava uvjerenje da sa obećanim zaokretom nije pucala političkim ćorcima 

Budžeti za narednu godinu usvojeni su preciznošću švicarskoga sata, znatno prije posljednjega otkucaja. Velika je to vijest za zemlju čija vlast decenijama na vrijeme nije mogla u tor da satjera ni tri nacrtane ovce, a kamoli da se dogovori o onome što je najviše zanima, o novcu.

Nužda naviku mijenja, kazaće neki. I biće u pravu: budžeti su na vrijeme usvojeni, jer je političarima nad glavom visio mač Međunarodnog monetarnog fonda.

Pomenuta prijetnja potakla je razumno odlučivanje u kući vlasti. Bez uplatnica iz MMF-a, ona svojim ukućanima ne bi mogla da skrpi više od doručka i tankoga ručka. Digla bi se na nju i kuka i motika budžetskih ovisnika, koji su bez plaća, penzija, socijalnih i drugih dodataka izbezumljeni kao narkomani bez droge.

Usvajanje tri budžeta pokazalo je da u BiH politika najbolje djeluje pod pritiskom. I to kombinovanim: pritiskom izvana, od moćnih stranaca, i pritiskom iznutra – od domaćih nezadovoljnih podanika.

Oni koji su se na vrijeme dogovorili o novcu, bez obzira na očiglednu nuždu kojom su bili potaknuti, ipak zaslužuju čestitke. Prvo, što nisu skrivali da to rade pritisnuti potrebom za novcem izvana. Umjesto da nas prave budalama, kako su dosad radili, konačno su priznali da smo sa parama satjerani do duvara.

Drugi ohrabrujući signal je osjećaj da nova politička većina, ovako brzim budžetiranjem, ojačava uvjerenje da će ispunjavati i druga svoja obećanja.

Za razliku od dosadašnjih, uglavnom visokoj politici okrenutih dogovora, nova koalicija pažnju je skrenula na ono od čega se živi. Radi se o strategiji, začetoj sporazumom SDP-a i SNSD-a, u kojoj su zarada, zapošljavanje, novi projekti, domaćinsko gazdovanje... u prikrajak potisnuli nacionalne obmane i neutoljive apetite.

Ako nam se već sporiti, zbog stvari u kojim smo daleko od sloge, tu nevolju i nervozu biće lakše podnositi sa malo punijim novčanicima i porodičnim budžetima. Neko se u ovdašnjoj politici jednom mora dosjetiti da ljudi ne razmišljaju samo glavom nego i – stomakom!

Nova vladajuća garnitura obećava da će to biti baš ona. S budžetom je zaslužila pohvale. Za aplauze, pak, morat će potvrditi da je to ona vrsta jutra po kojem se dan poznaje.

(Dnevni avaz)

Proćerdane milijarde

Na ovoj će mladosti Bosna ostati. Na njoj i školstvu s kakvim odrasta, zapravo, može samo još niže pasti!

Škola nas sve žulja: i đake i nastavnike i državu koja u to ulaže ogroman novac. Nesrećni su i poslodavci, jer im se uglavnom nude nedoučene ruke i (polu)prazne glave.

Ako ovome dodamo podatak da svake godine bez osmoljetke ostane 6.000 djece te da 20.000 tinejdžera nikad i ne pređe u srednju školu, porazna slika se upotpunjava. Muka, pak, kulminira spoznajom cijene kojom sve to plaćamo. A to je, ni manje ni više - milijarda maraka! Toliko se godišnje u BiH izdvaja za 40.000 uposlenika u osnovnim i srednjim školama, za komunalije, održavanje zgrada, opremanje kabineta i druge potrepštine.

Za golemu budžetsku milijardu, dakle, uglavnom dobijamo neuke đake, smrknute nastavnike, uzbunjene prosvjetne sindikate... Po ulaganju u školstvo izdašniji smo i od Srbije i od Hrvatske, ali su nam, kako je izučila Svjetska banka, rezultati znatno slabiji. Testiranje obavljeno u 59 zemalja, naprimjer, pokazalo je da smo na posljednjem mjestu po znanju iz prirodnih nauka!

Nastavnici će, kao svoj alibi, iz rukava odmah potrgnuti - niske plate. Taj izgovor, međutim, pada u vodu kad znamo da se njihova prosječna plaća kreće oko 850 KM, taman tu gdje je i opći državni prosjek. Istini su, stoga, bliži stručnjaci iz Svjetske banke, koji upiru prstom u "nizak nivo znanja našeg nastavnog kadra". U Finskoj, naprimjer, samo odlikaši mogu na fakultete koji obrazuju nastavno osoblje; kod nas to zanimanje uglavnom biraju oni koji izvise pri upisu na pravo, ekonomiju, tehniku...

Na ovoj će mladosti Bosna ostati. Na njoj i školstvu s kakvim odrasta, zapravo, može samo još niže pasti!

(Dnevni avaz)

Zamućeni ekran

Tobožnje opiranje političkoj kontroli samo je paravan za višegodišnji javašluk koji vlada u Federalnoj radio-televiziji

Direktor Federalne RTV preksinoć je prkosno poručio parlamentarnim zastupnicima da ta medijska kuća neće dopustiti da potpadne pod političku kontrolu. Par sati kasnije, njegovi spikeri i praktično su pokazali kako izgleda ta njihova „nezavisnost“. Gledateljstvu su saopćili kako je Bosna i Hercegovina  u Generalnoj skupštini UN-a glasala protiv poboljšavanja međunarodnog statusa palestinske države!

Prevareni gledaoci su, naravno, preko drugih medija brzo saznali da je naš predstavnik tom prilikom bio suzdržan. A što se političke kontrole tiče, od ranije  je svakome vidljivo da FTV radi za groš SDA, potpuno uvezana u njeno stranačko kolo.

Klan direktora Šabića već dugo obmanjuje platiše RTV takse i istovremeno zlostavlja većinu svojih uposlenika željnih da rade profesionalno i objektivno. Sve svoje nade šefovi bacaju na stranku tokom čije vladavine su nesmetano harčili društvenu imovinu i, uz čiju pomoć, misle da na isti način nastave. Nikako im ne odgovara suočenje sa posljedicama nesavjesnog poslovanja i ignoriranja informativnih potreba javnosti, iz čijeg pretplatničkog kazana oni zahvataju kao iz materinoga lonca.

Suočenje sa istinom ipak se bliži. Većina u Federalnom parlamentu ustrajava na čistom televizijskom računu, na kažnjavanju za višegodišnje, revizorski potvrđene, nezakonitosti i mahinacije. Nakon toga će se i sada mutni federalni ekran lako izbistriti. Iza paravana tobožnjeg otpora političkoj kontroli ukazaće se slika najobičnijeg javašluka i finansijske razuzdanosti.
(Dnevni avaz)