24.
04. 2012.
Za
Dodika smo sigurni da Bosni i Hercegovini ne želi dobro. On to i ne taji. Jesmo
li, međutim, uvjereni da nešto bolje za svoju zemlju rade neki koji se busaju u
prsa kao veliki Bošnjaci i bosnoljupci?
Njihov
katastrofalni učinak najbolje o tome govori. Svašta su ovdje zamutili srpski i
hrvatski političari, ali ni njihovim bošnjačkim kolegama u zlorađenju nije
mane. Nisu oni otrovni kao Dodik, ali su nam leđa ovako pogrbljena i zbog
njihovoga javašluka, kriminala i političke nezrelosti.
Nisu
nam trebale Dodikove jučer izgovorene riječi da to potvrde. I mi dobro znamo
„da se kod bošnjačkih političara često dešava situacija da neko razvali već
postignuti dogovor".
Sada
je u pitanju državni budžet, oko koga su se složili svi osim SDA i SDP-a.
Ranije su dogovori razvaljivani stalnim sukobima Tihića i Silajdžića, koji su
se i javno hvalisali međusobnom nesnošljivošću. A bili su na kormilu stranačke
koalicije koja je punu deceniju drmala entitetom i državom!
Sad
se, eto, više glože nego što se slažu i novi koalicioni partneri SDA i SDP. Kao
da je u pitanju neka zla sudbina da bošnjačke stranačke perjanice nikada ne
mogu doći do zajedničkoga jezika o bitnim političkim stvarima. Pa se Dodik i
drugi tim svađama s pravom naslađuju. A bošnjački narod s gorčinom shvata da i
u svome krilu ima besplodne, štetočinske političare kojima su njihov narod i
njihova zemlja dragi samo na riječima. Lažljivim, dabome.
