20. 07. 2012.

Budžetski novac ne pada s neba

Naša vlast državnu blagajnu doživljava kao ribicu za ispunjavanje svojih želja, a ne zbir onoga što ovoj zemlji najviše manjka – novca

19. 05. 2012.

Potkraj naredne sedmice treba da se rasplete zavrzlama oko državnoga budžeta za 2012. godinu. Dodik i Lagumdžija dali su naslutiti, nakon mostarskog sastanka famozne šestorke, da bi mogli napraviti neke ustupke Stranci demokratske akcije i odobriti joj nešto novca za ispunjavanje obećanja koja je otpuštenim vojnicima dao Sulejman Tihić.
Ako do toga dođe, SDA će svoje uskostranačke političke račune izmiriti o trošku građana. U državnu kasu, naime, novac ne pada s neba. Ona se puni porezima, taksama i drugim doprinosima koji se ubiru od građana i privrednih subjekata.
Uprkos tome, političku igru šestorke javnost šutke prati. Niko da se upita do kada će se prihodi državne blagajne planirati isključivo prema potrebama vlasti, a bez imalo obzira prema mogućnostima ekonomije i građana iz čijih se džepova taj novac izvlači.
Kad bi bilo političke odgovornosti, ovdašnji budžeti neodložno bi bili stavljeni na dijetu. Kalorični potencijali bili bi usmjereni ka ekonomskoj sferi, tamo gdje može biti stvorena neka nova vrijednost. Jer, jedino ona može postati izvor boljeg života i za građane i za njihovu državu. Samo snažnija ekonomija, na većem obrtu i većoj zaradi, mogla bi izdašnije hraniti državni i svaki drugi budžet.
U suprotnom, ako se dažbine ubiru odoka, smrt je neminovan ishod te vrste bolesti. Opelješeni džepovi građana i njihovih preduzeća za posljedicu neizbježno dobivaju gašenje glavnih izvora s kojih se napajaju budžeti. Slom postaje obostran i istovremen.
Stara pošalica, po kojoj će vlast jednom početi da nam naplaćuje i zrak koji dišemo, gotovo da postaje stvarnost. Porezni brojčanici postavljeni su, bezmalo, svugdje gdje iz novčanika proviri makar jedna marka. Uz savremena svjetska dostignuća, poput poreza na dodanu vrijednost (PDV), ovdašnje pijavice smislile su još cijeli niz svojih taksi kojim se novac preusmjerava državi, to jeste njima.
Ovih dana na udaru su putarine, njihovo povećavanje, dabome. U ladicama su spremljeni i prijedlozi za povećavanje PDV-a, sa sadašnjih 17 na 23 procenta, a i ukupni prihodi građana uskoro će biti oporezovani po još većoj stopi. Vozačima se ne preporučuje ni da razmišljaju o tome s koliko je državnih nameta zakićena cijena benzina. U suprotnom, glavom bez obzira okrenuli bi se biciklima ili, pak, konjskim zapregama.
I tu bi ih, međutim, sustigla budžetska ruka. Navikla da tuđim novcima mlati svoje gloginje, ova vlast našla bi načina kako i tome doskočiti.
U kokuznoj državi, kakva je naša, budžeti bi morali biti onoga tipa koji se naziva "razvojni". To, prvo, znači da bi novac koji se ubire bio usmjeravan i u podmazivanje mašina za stvaranje novih, dodatnih para. Drugo, labavljenjem porezne omče građanima i poduzetnicima ostavljalo bi se dovoljno daha za njihove lične razvojne projekte.
O tome bi ova vlast, da joj je do toga, puno mogla naučiti od naših trenutno najčešćih gostiju, Turaka. Ekonomski rast njihove zemlje zasniva se upravo na poreznim olakšicama za investitore i poduzetne ljude. Dovoljan je samo primjer Antalije, najbrže rastućeg turističkog raja na planeti. U osnovi toga koncepta je odricanje države od dažbina na tamo pokrenute biznise, samo pod uvjetom da se u Antaliju dovlače strani gosti kojima će se prodavati domaća roba: tursko voće i povrće, njihova hrana, njihovo piće, s upošljavanjem domaće radne snage.
Iz tako zahuktalih investicija državi se onda slijeva more PDV-a, doprinosa na uposleničke plaće i još mnogih drugih unosnih dažbina.
Kod nas se, pak, tele kolje radi kilograma mesa. Raspojasane potrebe političkih gospodara državne blagajne dostižu neslućene razmjere. Oni budžet doživljavaju kao ribicu za ispunjavanje svojih želja, a ne zbir onoga što ovoj zemlji najviše manjka - novca.
Minusi u našim kućnim budžetima umnogome proističu iz nezaježljivosti državne blagajne kojom gazduju političari. Utoliko je jasnije da se šestorka ovih dana, s tučom oko budžeta, ne zamlaćuje nimalo bezazlenim poslovima. Oni se, ustvari, podmuklo dogovaraju kako da raskrčme, u svoju korist, i ono malo crkavice što je u bosanskim i hercegovačkim džepovima još ostalo.

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...