07.
07. 2012.
Mudra
bosanska izreka šaljivo zaključuje kako svoga treba imati i u - zatvoru! Koliko
je tek vrijedan amidža u "BH Telecomu", daidža u "BH
Pošti", tetić ili sestrić u "Elektroprivredi BiH", brat ili otac
u komunalnom ili saobraćajnom preduzeću, nije teško izračunati. Na cijeni je,
naravno, i rodbina u školama, na fakultetima, u zdravstvenim ustanovama, u
raznim zavodima i državnim agencijama, u općinskim organima uprave, sve do šefa
šalterske sale ili lokalne inspekcijske službe.
Po
ovoj liniji stvara se veliki klan kojem ruže cvjetaju sve dok lokomotiva vuče
naprijed. Ali, šta kad lokomotiva, u ovom slučaju SDA, koja je dvadeset godina
vedrila i oblačila u entitetskom i državnom prostoru, počne da škripi pa na
kraju i iskoči iz kolosijeka vlasti? I vagonima, jednom po jednom, prijeti
opasnost izlijetanja s uhodanih šina.
U
velikoj političkoj gužvi koja se zametnula izbacivanjem SDA iz vladajuće
koalicije, naravno da drhtavica najviše trese Tihića i stranački vrh. Oni
najviše gube, od basnoslovno plaćenih ministarskih i sličnih pozicija do
utjecaja na trošenje narodnih para koje se u kulturnim zemljama zovu budžet, a
kod nas više nalikuju na privatnu prćiju kojom se raspolaže po vlastitom
nahođenju.
Interesi
su, naravno, ono zbog čega se Tihić i društvo toliko bore da ostanu na vrhu
piramide. Preciznije - materijalni interesi.
Isto
to, međutim, motivira i masu drugih, takozvanih običnih ljudi, koji ovih dana
grozničavo prate politička dešavanja, ne skrivajući za koje dresove navijaju.
Njihove sudbine pupčanom su vrpcom, naime, vezane uz ovu stranku. Preko nje su
došli do raznih šefovskih i drugih dobro plaćenih poslova, ugnijezdili su se u
državni aparat i javna preduzeća u kojima je SDA komandovala dvadesetak godina.
Njihovi džepovi tako su postali izvor i garancija trajnosti simpatija ove
strukture prema Stranci demokratske akcije.
Strahovi
stranačkog stada vrlo su razložni. Posebno su jaki kod raznih direktora i
članova upravnih odbora, koji ubiru veliki novac, a po svojim kvalifikacijama
nikad nisu bili ni blizu nivoa koji je za te pozicije potreban. Umjesto diploma
i poslovnih referenci, oni su imali u rukama mnogo jači adut: stranačku
pripadnost, ličnu ili nekoga iz svoga porodičnoga kruga.
Tu
će promjena svakako biti. Nelagoda je, doduše, zahvatila i mnoge šalterske
službenike, pomoćnike raznih pomoćnika, magacionere, vozače i konduktere, sve
do žena koje rade na održavanju higijene u državnim ustanovama u kojima su
plaćene kao fakultetski obrazovani ljudi u nekim običnim firmama.
Svi
oni znaju kako su došli tamo gdje se sada nalaze: preko dobre
stranačko-familijarne veze. Sad se plaše da bi, po istom principu, mogli i da
izlete van.
Veliko
istjerivanje vještica praktično je nemoguće, pa će na većini radnih mjesta u
državnom sektoru ostati i oni koji su tu, preko veze, ranije uhljebljeni. Malj
promjena udarit će po glavi samo visokorangirane kadrove. No, ni to nije
nikakva sitnica: radi se o stotinama ljudi na državnom, entitetskim i kantonalnim
razinama koji će ostati bez povelike porcije pilava.
Najbolja
ilustracija utemeljivanja familijarno-stranačke piramide, od dna do vrha,
svakako je "BH Telecom". Tamo, gdje su plaće više nego bilo gdje, a
rad krajnje komotan, od rata do danas neprestano raste broj uposlenika.
Međutim, broj prezimena u kadrovskoj evidenciji jedva da se povećava. Jedni,
naime, dovode druge, tako da sve ostaje u porodici i, dabome, u jednoj stranci.
Ono
što slijedi, ustvari, nije puko razvlašćivanje jedne stranke koja se na vlasti
baškarila dvije decenije. Radi se o razvaljivanju cijelog jednog sistema koji
počiva na desetinama hiljada ljudi, koji dobro znaju koja ruka ih je hranila i
kojoj bi i nadalje trebali da budu odani. To je ruka Stranke demokratske akcije,
koja je dobro znala šta radi svih ovih godina: od formiranja kruga od desetak
porodica, u čijim rukama treba da bude glavnina društvenog bogatstva, do
uvezivanja u sistem velikih familija čije poglavice su isturane na šefovska
mjesta u javnim preduzećima. Oni su, dalje, u njima granali porodično stablo i
tako učvršćivali klanovske temelje velike piramide.
Jasno
je, dakle, da se u velikim dramama, kakva je ova koja se upravo dešava, osim
velikašima, gaće poprilično treskaju i malim profiterima.
Odlazak
SDA s trona vlasti možda je najsloženija i najobuhvatnija promjena koja se, od
rata do danas, desila u ovoj zemlji. Pogotovo će to biti ukoliko se, njenim
uklanjanjem, izmijene i principi vladanja, pa da više ne bude presudno imate li
nekoga bližnjega na jakoj poziciji, a pogotovo ne u - zatvoru!
