17.
01. 2012.
Srpski
i hrvatski političari davno su digli ruke od povratka svih na svoje. Sva je
prilika da od toga sada odustaju i predvodnici bošnjačkog naroda, ubjedljivo
najbrojnijeg na spisku od 2,2 miliona ratnih prognanika.
Ovaj
čin biće ozvaničen ako se u djelo provede brisanje člana 48. iz Prijedloga
zakona o popisu stanovništva. Tim potezom gumice netragom bi nestao princip po
kojem se, pri formiranju vlasti, uvažava etnička struktura iz popisa održanog
1991. godine.
Ako
se to dogodi, svaka ideja o daljnjem vraćanju na predratne adrese potpuno bi
izumrla. Na krvave stečevine bio bi stavljen i posljednji muhur, pa bi i
Srebrenica, simbol zločinačke etničke metle, i zvanično postala vlasništvo
svojih krvnika.
U
ovom trenutku teško je otkriti zašto bošnjačka politika najednom odustaje od
starih stavova. Krajem 2008. godine Sulejman Tihić je poručio Bošnjacima da se
ne brinu, jer se on u Prudu dogovorio s Dodikom i Čovićem da novi popis ne
utiče na formiranje organa vlasti, sve dok se ne provede novi povratnički
projekt. Tada je rečeno da će u njega država uložiti pola milijarde maraka!
Godinu
kasnije, međutim, kad su Dodikovi državni poslanici minirali ovaj projekt, i
Tihić je povukao svoju prudsku riječ. Zašto joj se vraća tri godine kasnije,
kad o novom velikom povratničkom programu nema ni govora?
Prognanici
i javnost su zbunjeni. Samo im je jasno da je u pitanju kapitulacija, izdaja i
predaja. U njene razloge teško je proniknuti, pogotovo ih nije moguće
razumjeti.
