Da
nije Haga, prijedorski Srbi i Toma Nikolić možda bi se opet latili krvave kame
01.
06. 2012.
Prijedorski
Srbi juče su bijelim čaršafima trebali pokriti sopstvene glave. Tako bi barem
malo sakrili svoju planetarnu sramotu. Za potpuno iskupljenje, pak, malo bi im
bilo i pet života.
Za
ove zločine već je, što u Hagu što u Sarajevu, osuđen 21 Prijedorčanin. Kaznu
čeka još deset beštija, pa bi se ukupni zatvorski saldo mogao zaokružiti na 400
godina.
To
će reći da je za svaku bošnjačku mrtvu glavu, oko četiri hiljade ljudi,
krvnicima određen jedan zatvorski mjesec. Malo i da je hajvan u pitanju, a kamoli
nejač, starci i drugi insani. Stoga i pitanje: da li se zločin isplati?
Pojedinačnim
dželatima, koji trunu po zatvorima, svakako se nije isplatilo. Ali srpskoj
politici - jeste. Za pravi sitniš dobili su čistu srpsku livadu po imenu RS. Po
njoj se nesrbi traže svijećom. I u Prijedoru su, prije rata brojčano nadmoćni,
Bošnjaci danas strpani u mali džep.
Bijele
trake juče su, podsjećajući na srpski fašizam u Prijedoru, na rukavu nosile
desetine hiljada ljudi. U tom gradu, međutim, vladao je muk.
Činjenica
da prijedorska vlast ne osuđuje spomenute zločine, da ne dopušta ni njihovo
spominjanje, nije ništa drugo do ponavljanje onoga što je činjeno prije
dvadeset godina. Da nije straha od Haga, stiče se dojam da bi tamo opet bile
isukane i krvave kame, da se njima dovrši zulum počinjen 1992.
Ništa
čudno. Sudeći po izjavama koje daje, tog bi se "posla" rado latio i
novi srpski vožd Tomislav Nikolić. Javno ponosan na svoju titulu četničkoga
vojvode, on je živo upozorenje da strahu od mrtvih glava ovdje još nije došao
kraj.
