Uz SDA je još samo onaj dobro znani
interešdžijski sloj koji je sa ovom strankom, na narodnoj grbači, godinama
dijelio parazitski šićar. Razumniji dio Tihićeve publike promijeniće glasačku
kutiju
I kiša bi nas, da je do SDA, dovijeka zaobilazila.
Za nju vlast nema cijenu: sve je dopušteno, pa makar sve i pocrkalo.
Upravo to poručuje Sulejman Tihić kad objašnjava
zašto SDA koči primopredaju vlasti, zašto smišlja sve nove i novije smicalice
koje će novoj parlamentarnoj većini onemogućiti da što prije uzme dizgine
vlasti u svoje ruke.
Ne zna čovjek čemu da se prije smije od onoga što
govori rukovodstvo SDA: njihovom rješenju ili objašnjenju.
Mislim, pri tome, na riješenost ove stranke da poteže
sve moguće i nemoguće proceduralne začkoljice, kako bi nova vlast što kasnije
preuzela svoja prava i odovornosti, ministarske i druge pozicije upražnjene
izbacivanjem SDA iz vladajućega vrha.
A objašnjenje; e, to je posebna priča. Tihić,
naime, ne spori da njegove blokade ne mogu dovijeka potrajati, da će na kraju
morati da položi oružje. No, svrha je, kako on kaže, da novim rukovodstvima za
rad ostane što manje vremena, kako bi, po njegovim riječima - što manje
pokvarili!
To će reći da, kobajagi, iz vlasti odlaze radiše,
e da bi na njihovo mjesto došle: kvariše. U tim riječima predsjednika SDA
sadržana je još jedna iz lanca licemjernih podvala. Njegova stranka, koja na
duši nosi najveći dio jada u kome se koprcamo, tobože je ona koja dobro radi.
Zaista, zaglednite malo u svoje kašike: možda nisu one sirotinjske, limene,
nego zlatne, baš onakve kakve je svome puku obećavala Stranka demokratske
akcije!
Nažalost po Tihića, ovdašnji čovjek dobro zna da
je od SDA-ovske vlasti nešto gore teško zamislivo. Njeni ljudi nabubrili su kao
najljepša dolma, nadjeveni srebrom i sedefom, dok njihov narod skapava kao da
ga u životu i dalje održavaju legendarne „Ikar“ konzerve, koje ni ratnu glad
nisu bile moćne da utole.
Prava istina je, ustvari, da bi, sve da sjedi skrštenih
ruku, svaka nova garnitura bila bolja od
prethodne: bar bi stali grabež i zlorađenje. Ponešto novca i vratilo bi se
građanima, ako bi se primijenio princip oduzimanja nelegalno stečene i
opljačkane imovine, kojom su se SDA i njeni ljudi lojili u posljednjih dvije
decenije. A čini se da bi, ako nova vlast istraje u najavama, i taj zakon
jednom mogao ugledati svjetlo dana.
Bježanija od poreznika i uznika svakako ne bi
trebala nositi drugi šifrirani naziv od ovoga: Vrati koko što si pozobala!
Takva akcija javnost bi svojim rezultatima zadovoljila da ne zaviri nigdje
drugo nego samo u SDA-kokošarnik.
Zato njen predsjednički pijevac i krišti kao
ubodenik, e da bi nekako odložio trenutak u kojem SDA više neće biti dio
vlasti, pa će, samim tim, lakše biti podvrgnuta rendgenu korupcije i svakojakih
zloupotreba.
Koliko daleko je spremna ići u svome bolesnom
kapricu, SDA pokazuje i najavom povlačenja ranije date riječi za način izvršenja
presude Sejdić – Finci. A do razlaza sa SDP-om i tadašnjom šestorkom javno su
se busali u prsa upravo kao tvorci spasonosnoga modela! Danas, ne samo da ga se
odriču i gaze datu političku riječ, nego o tom modelu govore kao o tabutu na
koji će biti položena nesretna BiH, ostavljena od svoga jedinoga zaštitnika –
Tihićeve stranke.
Ako na ovome ustraje, a bezbeli da hoće, SDA će izravno
ugroziti i evropsku budućnost BiH. Ništa novo, kao da tako daleko od Brisela
godinama nismo, koliko jesmo, upravo zbog veleumne „korak po korak politike“
umišljenog velikog stratega Sulejmana Tihića. On se Brisela, ustvari, plaši kao
đavo krsta: primjena evropskih normi u životu Bosne i Hercegovine, dresove njegove
stranke pretvorila bi u prugaste, one sa poprečnim šarama, kakve nose
robijaši.
Kobajagi bosnoljubni i državotvorni, SDA i njen
šef Tihić očito ne gledaju dalje od svoga nosa i svoga džepa. Ali se gorko varaju
kad misle da zbog toga neće biti kažnjeni. Hoće, itekako. Pri tome dželat njihove
nenarodne politike neće biti niko drugi do upravo njihova stranačka baza,
njihovi sopstveni glasači.
Uostalom, svoj pozamašno uvećani konto na
izborima 2010. godine SDP najviše duguje tadašnjem masovnom prebjegu
nekadašnjih birača SDA. Šta tek reći za porijeklo glasova koje je tom prilikom
dobio SBB BiH?
Sadašnju ranu predizbornu kampanju, u šta se
pretvorilo rovarenje protiv nove parlamentarne većine, SDA je pokrenula misleći
da će joj baš to donijeti dobru ovooktobarsku žetvu. S onim što rade, međutim, Tihić
i društvo će sve razumne ljude, pa i one koji su ranije simpatizirali ovu
stranku, rastjerati od sebe. Kraj njihove glasačke kutije ostat će samo
zaslijepljeni navijači, nedovoljni da ovoj stranci pribave ikakav ozbiljan
izborni rezultat.
Ti navijači, to je, ustvari, onaj dobro znani interešdžijski
sloj koji je, svih ovih godina, sa SDA dijelio parazitski šićar. Svoje porcije
oni će se jednako teško odreći kao i Tihić vlasti.
O tome, srećom, neće više oni odlučivati. Nije
naš narod „blećak“, kako davno reče upravo
osnivač SDA: i on, kad-tad, dođe pameti.
