03.
12. 2011.
Još
jedna sedmica je na izmaku, a državnoj vladi ni traga ni glasa. Time u vodu
pada i prognoza po kojoj bismo Vijeće ministara BiH mogli dobiti upravo u ovoj
nedjelji.
Navedenu
procjenu u "Dnevnom avazu" je u utorak izrekla Doris Pak (Pack), naša
stara poznanica koja, u ime Evropskog parlamenta, nadgleda političke procese u
BiH.
Gospođa
Pak tom prilikom je izričito naglasila da će se "još ove sedmice desiti
jedna promjena situacije" te da će šest stranačkih lidera konačno pronaći
zajednički jezik. Takvo svoje očekivanje ona je bazirala na činjenici da se iz
međunarodnih krugova vrši jak pritisak na domaće političke prvake da brzo
dovrše uvezivanje lanca vlasti.
Teško
je, naime, ikoga, osim moćnih stranaca, zamisliti u ulozi nekoga ko ovdašnjim
liderima može postavljati ultimatume. Samo njih možemo prepoznati u izjavi
gospođe Pak da je šestorki "jasno postavljen rok za formiranje državne
vlade". Istek tog roka možemo naslutiti iz nastavka izjave:
-
Mislim da će čak ove sedmice doći do dogovora o Vijeću ministara - kaže Pak.
Domaća
bratija ipak se nije ni opametila ni uplašila. Vijeće ministara BiH i dalje je
na čekanju. Šestorka nastavlja prkositi i zdravom razumu i potrebama zemlje i
njenih građana, ali i sugestijama, apelima, čak i ultimatumima iz međunarodnih
visina.
Za
zdravi razum sigurno ih nije briga. Za mišljenje građana i interese zemlje oni,
također, ne mare. Pokazuje se, međutim, i nešto što se odavno naslućuje, ali
sada poprima potpuno jasnu formu. To je neposluh prema predstavnicima velikih
sila, koje su višestruko umiješane u političke procese u našoj zemlji. Nekad
svemoćni stranci, na čiji su se povišeni glas svojedobno tresle gaće
najvažnijim političkim personama u ovoj zemlji, danas su u poziciji da gledaju
kako njihove riječi, savjeti, apeli, pa i prijetnje, odlaze u vjetar.
Upravo
njihovi neuspjesi u pospješivanju procesa formiranja državne vlasti pokazuju da
se tu nešto krupno promijenilo. Nedavno su, naprimjer, na noge HDZ-ovcima
otišla čak dvojica američkih ambasadora, onaj iz Sarajeva i onaj iz Zagreba,
kako bi smekšali Čovića i Ljubića. Rezultata nije bilo.
Potom
je evropski specijalac Sorensen, pojačan zvaničnikom EU iz Brisela, održao
15-minutnu (za javnost zatvorenu) pridiku čitavoj šestorki, na njihovom okupljanju
u Sarajevu. Sve je opet bilo uzaludno.
Napokon
je smišljen izlet u Italiju, pa je među pitomim čempresima bosanskim političkim
divljacima došapnuto još nešto, što je ličilo na ultimatum, a na osnovu čega je
Doris Pak donijela zaključak da će uroditi konačnim liderskim dogovorom.
Potkraj
ove "ključne" sedmice vidimo da se i to izjalovilo.
Međunarodna
zajednica, velike sile i njihovi predstavnici odavno su, u svojim bosanskim
misijama, poboli koplja u trnje. U rukama su zadržali tek iglice kojim
povremeno bockaju ovdašnje političke prvake i njihove stranke, uljudno
upozoravajući šta bi bilo dobro da se radi u interesu ove zemlje.
Stranci
su očigledno smanjili svoj interes za krizu u Bosni i Hercegovini. Ali su
računali da njihov autoritet pri tome neće biti značajno okrznut, pogotovo ne
nagrižen u mjeri u kojoj se to, kako se pokazuje, dogodilo. Naše političke
poglavice počele su da ih doživljavaju kao neku vrstu namještaja koji tu mora
da stoji, ali od koga niko nema ni štete ni koristi.
Štaviše,
upravo je Doris Pak prva na svojoj koži iskusila koliko bosanski političari, do
jučer manji od makovog zrna, mogu biti grubi i bezobrazni kad osjete da zbog
toga neće biti ni ukoreni, a kamoli kažnjeni. Milorad Dodik, nekadašnje čedo
upravo te međunarodne zajednice, prije nekoliko godina priredio joj je izlive
nekulture i nepoštovanja do tada neviđene u našoj diplomatskoj praksi.
Opekao
se i nekadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, opet s Dodikom. A onda su i
drugi (što bi Dodik bio gori od njih!?) shvatili da lav nije što je nekad bio.
Svi značajniji političari ovdje su, u kontaktima sa strancima, na lica navukli
isprazni osmijeh, unaprijed programirani da njihove riječi na jedno uho
primaju, a na drugo odmah puštaju u vjetar.
Vremena
u kojima su se ovdašnji lideri discipliniraano postrojavali pred svjetskom
diplomatskom kremom očigledno su prošla. Da li bespovratno, možda ćemo vidjeti
već ovih dana, kada bi se oni koji su, kako kaže gospođa Pak, šestorki jasno
postavili rok za formiranje državne vlade, trebali očitovati o eventualnim
posljedicama nepoštivanja tog roka.
Imperija
bi mogla uzvratiti udarac onima koji je, očito, ne poštuju. Ali je i druga
varijanta, da se preko svega toga šutke pređe, također otvorena. S obzirom na
trend koji u svom ponašanju u BiH međunarodna zajednica pokazuje, takav je
epilog čak i vjerovatniji.
