Na
našu naivnost iz vremena Miloševića i Šešelja, Dačić i Nikolić ne mogu da
računaju
29.
06. 2012.
Boris
Tadić sigurno se gorko kaje što je, prije četiri godine, utopljeničkoj stranci
Ivice Dačića dobacio koalicioni pojas za spasavanje. Zauzvrat je dobio šut u
stražnjicu. Savezom s Tomislavom Nikolićem i njegovim
"naprednjacima", Miloševićev nasljednik dokopao se premijerske
pozicije. Tadić, pak, više ne može da se nada ni važnoj funkciji u sopstvenoj
stranci.
Ničim
Tadić nije zaslužio da ga žalimo. S druge strane, udruženi Ivica i Tomica
razlog su da naše stare brige postanu još veće.
Nikolić
je, odmah po preuzimanju predsjedničkoga trona, progovorio starim siktanjem
zajapurenoga četničkog vojvode. Počesto nas je, posljednjih godina, vrijeđao i
prvi srpski policajac Ivica Dačić. No, čim dosadašnji ministarski zamijeni
premijerskim megafonom, vidjećemo mi vrlo brzo da je Tomica za Ivicu obični
šegrt. Uostalom, i Šešelj je bio samo marioneta u Miloševićevoj ruci smrti.
Historija
ima ružan običaj da se vrti ukrug, pa se u nekom trenutku vrati tamo gdje je
već bila. U tom zlom času, kojem se, s Dačićem i Nikolićem, Srbija sada vraća,
nama u Bosni nije bilo nimalo lijepo. Lakše neće biti ni tokom ove političke
reprize.
Jedna
je razlika, međutim, vrlo bitna. Na našu naivnost iz vremena Miloševića i
Šešelja, Ivica i Tomica više ne mogu da računaju. Bosanski orah za njihove zube
biće još tvrđi, ma koliko oni budu pokušavali da ga razbiju. A da će pokušati,
hoće, u to nema nikakve sumnje.
