Da
li nas je priroda nagradila ili osakatila time što se smijemo kad svako normalan
plače
21.
06. 2012.
Tuđa
nesreća svakome je laka. Zato i naše komšije iz Hrvatske vide BiH kao
"simpatičnu zemlju u kojoj nema stresa, koja je poznata po gastronomiji i
humoru". Kako pokazuje tamo provedeno naučno istraživanje, Bošnjaci su
duhoviti i veseli ljudi.
Helem,
budali je vazda Bajram - reklo bi se u našim krajevima.
Nešto
tu, zaista, ne štima. Hrvati su opasno počeli da se sekiraju, jer imaju sve
manje benzina za vozikanje svojim bajkovitim autoputevima. Grci se čupaju za
kosu, jer više nema veresije za njihove pregoleme životne prohtjeve. I Španci
vrište zbog frke s otplatom kredita s kojim su se, s prosječnih 20, uselili u
dvostruko više kvadrata po glavi člana porodice.
Psiholozi
i psihijatri u Americi rade bolje nego ikad. Ljudi su u najbogatijoj zemlji
svijeta slomljeni spoznajom da njihov životni standard s desetke, zamislite,
klizi na osmicu-devetku.
Samo
mi lišeni smo sekiracije, stresa, depresije. Kad nas čovjek sa strane posmatra,
rekao bi, kao što vele Hrvati, da nam je sve potaman. Cekeri su nam puni šege i
šale, a trbuh se neprestano treska od smijeha. U proizvodnji viceva na
sopstveni račun prvaci smo svekolikoga kosmosa.
Bosančerosi
su, očito, neko saburli pleme: ne damo se mi lako smesti ni usplahiriti. Samo
jedno nije baš jasno: da li nas je priroda time nagradila ili nas je, pak,
upravo na taj način osakatila? Pa se smijemo i onda kad svako normalan plače!
