(31. 01. 2016.) Jesmo li ja i meni slični ljudi nekakvi medicinski fenomeni ili pušenje ipak nije toliko škodljivo koliko o tome govore zdravstveni stručnjaci i naši veliki dušebrižnici
*********************************************************************************
Davnog 31. januara 1982. godine grupa studenata i profesora Medicinskog fakulteta u Tuzli pokrenula je akciju "Dan bez cigarete”. To bi trebala biti ova nedjelja. Neko će se u tu akciju i uključiti, no većina pušača samo će odmahnuti rukom. Učinak ove kampanje, za proteklih 34 godine, zaista je mizeran: Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina je zemlja s najvećom učestalošću pušenja!
Tome svakako doprinosi i naše kaskanje za Evropom, jer se ovdje može duvaniti gdje god poželite. Nema zabrana i kažnjavanja. No, mi smo i tvrdoglav narod, drugo - ne držimo previše do zdravlja, dok ga još imamo, i treće - nismo baš skloni da vjerujemo mračnim procjenama razne (kvazi)zdravstvene bratije. Prije ćemo umrijeti od straha koji nam oni utjeruju u kosti nego zbog onoga što su oni, tobože zabrinuto za zdravlje pušača, pedantno izračunali.
A izračunali su, vjerovali ili ne, da svaka popušena cigareta skraćuje život za osam minuta. Očekivano trajanje života pušača, kako oni računaju, skraćeno je oko 20 godina u odnosu na vršnjaka nepušača.
Svjetska zdravstvena organizacija (WTO) puše u jedra takvim procjenama i upozorava da svakih osam sekundi u svijetu umire jedan čovjek zbog štetnog djelovanja duhana. Ako se ne zaustave sadašnji trendovi pušenja, do 2030. godine broj umrlih od bolesti vezanih uz pušenje mogao bi se udvostručiti, te dostignuti 10 miliona godišnje.
Uz sav rizik da “razumni” ljudi pomisle da sam blesav, priznajem da me nije strah ovih podataka. Strah me je, štaviše, da “bacim” duhan. Pušim, evo, već 48 godinu. Kad sve sračunam, od faze kad sam pušio jednu kutiju do godina u kojim sam “jeo” i tri do četiri dnevno (trenutno 50 cigareta tokom 24 časa), sigurno sam na samom vrhu onih kojim je krajnje vrijeme da uštede neku minutu života.
No, ja se iskreno plašim da “bacim” cigarete. Nije da nisam bez bolesti kojim su možda kumovali i nikotin, katran i druge gadurije spakovane u cigarete, ali me strah da je to već postalo, mislim na duhan, dio zdravstvene ravnoteže mog organizma. Možda bi me namah ubilo kad bih se toga lišio.
Neće me, ipak, ubiti ni strah koji medicina i zagriženi antipušači šire već decenijama. Oguglao sam na njihove savjete, kritike i kampanje koje decenijama provode. Da sam dokon i da imam novca da izdržim dugo sudovanje, tužio bih proizvođače cigareta (i one koji su to propisali) koji na kutijama štampaju upozorenja tipa “PUŠENJE UBIJA!”, pojačana slikama pluća koja pripadaju nekome ko se davno, zbog preseljenja na onaj svijet, ostavio duhana i pušenja.
Eto, kad sve sračunam, ja ću uskoro obilježiti svoj osamdeseti rođendan, pošto medicina tvrdi da mi, pušači, pogotovo okorjeli poput mene, živimo 20 godina kraće od svojih vršnjaka. Nisu moji vršnjaci oni koji su se rodili 1956-te, nego oni dvije decenije stariji. Maltene sam sam sebe mogao da rodim!
Nerviraju me svi ti antiduhanski dušebrižnici. Pretjerujete, opasno pretjerujete, ohladite bar malo!
Ipak, onome ko se još nije latio cigarete, savjetujem mu da to i ne čini. Skup je to “sport”. Kad bih sračunao koliko novca sam potrošio, i još “bacam”, na cigarete, bogme bih bio bogataš. Prištedio bih sebi i nervoze koje sam doživio tamo gdje smijete pušiti samo u nekom ćumezu. A odmazda nepušača, koji su pola svijeta već strpali u dezinfikovane kaveze, i ovdje će uskoro da krene.
Stoga je, onima koji još ne uživaju u duhanskom dimu, bolje da to sebi nikad i ne priušte. Time će, doduše, ostati u životu bez jedne slasti (koju cigarete pružaju pušačima), biće i crne ovce u zemlji u kojoj se duvani najviše na svijetu, ali barem neće biti samoubojice, kako nas pušače nazivaju oni koji tvrde da se razumiju u medicinu.
Ko u to vjeruje, neka mu je sasrećom, kao i nama koji u šezdesetoj, po tim računicama, dovršavamo osamdesetu godinu života. I još se ne čini da smo zreli da nas usanduče dva metra ispod zemlje.
