(15. 01. 2016.) Federalna vlada odaslala je vijest da Nakašova bolnica neće biti iseljena, tvrdeći da to nikad nisu ni željeli da urade. A Sebija Izetbegović je (toliko o tome da iseljenje bolnice nije bilo planirano) ove sedmice već javno izbrojala krevete i objasnila zašto je selidba u KCUS neminovna i za bolesni narod spasonosna
Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu! S tom idejom javnost je pokrenula poviku na kreatore ideje o objedinjavanju dvije velike sarajevske bolnice, pod upravom supruge bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Mediji su u većini mrko dočekali ovu inicijativu, ljekari i njihovo udruženje su uvrijeđeno podigli glas, krenulo je i potpisivanje peticije protiv ove zamisli Federalne vlade, a grupa formirana na Facebooku stalno daje nove doprinose svijesti o gluposti poteza koji je vlast povukla.
No, i “Muhamed” se ponekad predomisli, pa kad “brdo” krene ka njemu, i on se zaputi tamo gdje je odmah trebao.
I tako, bolje ikad nego nikad. Vlada se ipak predomislila. Sa svoje današnje sjednice uputila je poruku iz koje možemo shvatiti da ona nije krenula u iseljavanje bolnice “Dr. Abdulah Nakaš”, te da to nikad nije ni bila njena namjera.
“Naglašavamo da naše aktivnosti nisu usmjerene na zatvaranje bilo koje zdravstvene institucije, već se razmatra moguće harmoniziranje finansijskih, imovinskih i ljudskih resursa, o čemu će eventualnu konačnu odluku, na prijedlog nadležnih vlada, donositi Parlament FBiH i skupštine kantona, u skladu sa zakonskim propisima”, navodi se u saopćenju Federalne vlade.
Ako i ima nekog rezona da se dvije bolnice spajaju u jednu, van svake pameti je bila namjera da se moderna i klinički perfektna zgrada bivše Vojne bolnice napusti i da se u nju usele neki kancelarijski miševi, a da pacijenti budu smješteni “u koševske podrume”. Eto neke nade, nakon današnje sjednice Vlade FBiH, da će se vlast na popravnom ispitu ponijeti pametnije.
No, ne moraju pri tome da nas prave budalama pričom da nisu htjeli što su htjeli. Pa, u ovosedmičnom intervjuu “Stavu” direktorica Sebija Izetbegović upirala se da objasni kako ni jedna ni druga bolnica nemaju dovoljno iskorištene kapacitete, te da je, po njenom mišljenju, racionalizacija neophodna, odnosno stavljanje ključa u bravu Nakaševe bolnice.
A doktorica Sebija o tome je informisana iz prve ruke, od svog muža koji komanduje većini ministara u Federalnoj vladi. Ona je već utirala put koncentraciji svih djelatnosti KCUS-a i Vojne bolnice na koševskoj lokaciji. I pritom nam je obećala “nultu korupciju” i raščišćavanje sa lopovlukom u KCUS-u. (Samo da ne bude onako kako je bilo sa 100.000 novih radnih mjesta, koje je u samoreklamerskom transu svojedobno obećao njen muž! O njegovoj borbi protiv korupcije da i ne govorim.)
No, vratimo se Vladi. Ona je u međuvremenu malo mućnula glavom. Bar neće, kako kažu, iseljavati postojeću bolnicu. Sad se mirnije može govoriti i o onom prvom: o potrebi ujedinjavanja i zakonskim mogućnostima da se to učini. Potreba ujedinjavanja je diskutabilna, ali ta mogućnost, nažalost po kreatore ove ideje, zakonski ne postoji.
Naime, Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine još 2013. godine dalo je svoje mišljenje o statusu Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo i Opće bolnice “Prim. Dr. Abdulah Nakaš”. Suština tog mišljenja je da državnu imovinu ne mogu dijeliti Federacija BiH, kantoni i općine prije nego se pitanje raspolaganja državnom imovinom ne riješi između države i entiteta.
To pitanje u međuvremenu nije riješeno. Prema tome, objedinjavanje mogu obaviti samo oni koji su spremni da krše zakone. A to je opet stara priča.
Kad su već suprugu “bošnjačkog predsjednika” mogli na direktorsku funkciju imenovati protivno zakonu, njima je, ako im se ćefne, čas posla i da uđu u novu nezakonitu rabotu.
