(08. 01. 2016.) Samo odozdo, od nezadovoljnih građana i njihovih deset maraka, možemo dobiti neku spasilačku političku stranku, koja bi uspješno igrala za raju i sitnu buraniju
Nisam siguran šta je danas izraženije među građanima BiH, da li nezadovoljstvo ili, pak, osjećaj nemoći da se to nezadovoljstvo pretvori u efikasnu akciju za poboljšavanje života u ovoj zemlji? Koliko ste razočarani u vlast, toliko vas bole i jalovi, nedovoljno masovni i loše organizovani protesti, kojim se pokušavalo, onima koji vladaju, pokazati da je narodu prekipjelo.
Razočarani ste i u političke stranke. Omogućili ste, svojim glasovima, da gotovo svaka novostvorena, sa barem nekoliko uglednih imena, već u debitantskom izbornom nastupu dobije mjesto u parlamentima. Nije to - to, brzo ste zaključili u slučaju, na primjer, Naše stranke ili Demokratske fronte, pogotovo onih koje su pokazale još manje.
I šta je preostalo? Da naričete nad zlom sudbinom i da nemoćno pljujete po vlasti koja do vas nimalo ne drži. Prizivate spasitelje koji se, avaj, ne prijavljuju za tu tešku, opasnu i krajnje neizvjesnu misiju, u kojoj treba biti sposoban, vješt, odgovoran, uporan, savjestan, istinski opredijeljen da se radi za opšte dobro.
Nije, valjda, da nemamo takvih ljudi? Mislim da imamo, ali znam, takođe, da oni nisu uvezani, da se plaše “da igraju za raju” (jer to kod nas obično loše završi), da su svjesni da moraju udariti na uigranu ekipu starih političkih lisaca, da za takvu misiju nema finansijera, kojih vladajućim strankama nikad ne manjka, da nedostaju i mediji koji će kritički pisati i govoriti i koji će afirmisati napore da narod dobije vlast koja će ga poštovati i koja će raditi za dobro građana i svoje države.
No, ništa nije nemoguće. Ali, upitajte se, je li moguće formirati ispješan “spasilački tim” pod nimalo bezazlenim i jeftinim uslovima, bez čijeg ispunjavanja je spasilačka misija nemoguća. Uslova je najmanje devet, i to samo ključnih.
1. Sakupićete u svom gradu deset jednako nezadovoljnih i, po vašem mišljenju, čestitih ljudi. Svaki od njih dobiće zadatak da na sljedeći sastanak dovede još deset. Kad namirite stotinu, odabraćete dvoje koji će vas zastupati na, recimo, federalnom skupu nezadovoljnih građana, gdje će se naći oko 200 ljudi iz svih opština. Tamo ćete odlučiti da osnujete političku stranku, daćete joj ime, sačinićete spisak najvažnijih potreba današnjih gubitnika, koji će kasnije postati osnova za formulisanje programa nove stranke. Dobrovoljcima ćete dati zadatak da stranku registruju po postojećim propisima.
2. Sa stotinu istomišljenika u svom gradu krenućete, nakon što se stranka ozvaniči, u proces okupljanja članstva. Svi zainteresovani će, na uličnim punktovima, potpisivati pristupnicu i upisati sve podatke o sebi, na licu mjesta platiti godišnju članarinu od 10 KM, upisati tri do pet imena koja poštuju na lokalnoj i isto toliko na široj razini. Upisaće i svoj broj telefona, sa konkretno navedenim načinom na koji oni mogu doprinijeti u djelovanju nove partije.
3. Okupićete sve predložene, koji na to pristanu, na opštinskom skupu. Izabraćete delegaciju zaduženu da vas, recimo na federalnom nivou, sa predstavnicima drugih opština, zastupa na osnivačkom skupu stranke. Tamo će biti formirano privremeno rukovodstvo, koje će razgovarati sa ljudima za koje se procijeni da bi mogli stati na čelo stranke, ali će se i preko plaćenih oglasa u novinama pozvati svi koji to žele, sa striktno propisanim “konkursnim uslovima”: od stručne spreme i radnog iskustva do vlastite vizije djelovanja te stranke i segmenta u kojem bi oni mogli stručno i predano da djeluju.
4. Svaka opštinska inicijativna grupa dobiće spisak kandidata za rukovodstvo stranke. Među njima će izabrati jednog svog i dva iz drugih krajeva. Svi oni će se sakupiti na osnivačkom kongresu nove stranke na kojem će, između nekoliko stotina predloženih, izabrati Glavni odbor od stotinjak članova, i to po principu da 80 posto budu mlađi od 50 godina. Njemu će onda prepustiti izbor Predsjedništva i predsjednika nove partije, kao i definisanje stranačkog programa koji proističe iz već pomenutog “spiska želja” sa početka ovoga procesa.
5. Izabrani organi stranke pokrenuće i provesti stranačke izbore na opštinskom nivou. Potom će se krenuti u stvaranje aparata, odnosno stranačke infrastrukture, od profesionalnih povjerenika i rukovodilaca stranke do iznajmljivanja kancelarija za rad, uz svu neophodnu uredsku opremu, automobile za obilazak terena i pokrivanje troškova te vrste kontakata sa članstvom. Javnosti će se, svim sredstvima, agresivno predstaviti program stranke i njeni čelni ljudi, a potom krenuti sa novom kampanjom potpisivanja članskih pristupnica.
6. Formiraće se vlastiti mediji, najbolje internetski, sa ozbiljnom finansijskom podrškom, kako bi mogli parirati već uigranim rivalskim glasilima.
7. Kao prvi veliki zadatak, organizovat će se stranačke tribine na svim mogućim nivoima, gdje god ima barem 20 članova stranke. Samo tu gdje stranačka noga stupi, tu se jedino i može očekivati kasnija glasačka podrška.
8. Ovogodišnje lokalne izbore svakako treba preskočiti, a strpljivo se, uporno i kvalitetno pripremati za opšte izbore 2018. godine.
9. Ukoliko se sve to tako obavi, stranka će dobiti onoliko glasova koliko je na početku imala potpisnika na opštinskim animatorskim punktovima, uvećano za one koji u međuvremenu u toj stranci stvarno prepoznaju snagu i njenu istinsku opredijeljenost za boljitak građana i njihove države.
Ovo su samo osnovni uslovi za uspjeh neke nove stranačke inicijative. Glavno je da stranka ne bude formirana “odozgo”, od grupe ljudi koji sebe odmah postavljaju na čelo, a potom traže mušterije kojim će prodati svoje ideje.
Novac i članstvo su, ipak, uslov svih uslova. Ako to postoji, to je garancija da se može ozbiljno raditi i da ozbiljni ljudi, kakvi su potrebni u vođstvu stranke, neće ići grlom u jagode. Shvatiće da postoji kvalitetan “biznis plan” koji može dovesti kompletan projekat do uspjeha.
Novac isključivo treba prikupiti od članstva, jer muziku naručuje samo onaj ko je plaća. A može li se prikupiti pet miliona maraka, na primjer u Federaciji BiH? Može li pristupnicu, sa plaćanjem članarine, odmah potpisati pola miliona ljudi?
Bez pet miliona maraka projekat ne treba ni pokretati, jer rivali imaju znatno više. A s njima se treba muški nositi, ekipu dobro kompletirati, osposobiti i materijalno poduprijeti njeno djelovanje.
Želje i ideali krupan su i važan pokretački motiv. Neki perspektivni politički projekti su, međutim, pali upravo na niskom “osnivačkom kapitalu”, u iluzijama da lijepi programi automatski privlače masu glasova u zemlji u kojoj je gotovo sve ružno. Mnogo je to ozbiljniji posao.
Stoga je pitanje postoji li među građanima zaista svijest o njegovoj težini i opredjeljenje da se u njega uđe na pomenuti način, bez neprestanih jadikovki i pozivanja nekih neidentifikovanih ljudi da ovim mukama jednom učine kraj.
Uostalom, na šta ste sve, i u nemaštini, bacili deset maraka? Ovaj “cener” možda bi se i oplodio. Ako neko uopšte ima volje da se ozbiljno lati ovako teškog zadatka!
