(18. 01. 2016.) I povodom "slučaja Dautbašić" postavlja se pitanje da li je dosadašnje redovito kazneno amnestiranje političara pokazatelj da se naše pravosuđe vješto nosi sa političkim podmetanjima ili obratno - da je ono vrlo efikasno u skrivanju istine o krivici ljudi na visokim položajima?
To što bi u ministarsku fotelju Bakir Dautbašić mogao doći direktno iz pritvorske ćelije, Fahrudin Radončić vidi kao "bosansku stvarnost". On napominje da su i neki drugi političari na funkcije došli iz pritvora te da svoj posao obavljaju sjajno. Konkretno je spomenuo Dragana Čovića (HDZ) i Mirka Šarovića (SDS).
"To što je neko optužen, ne znači da je kriv”, kaže Radončić.
Šef SBB-a potpuno je u pravu kad govori o takvoj “bosanskoj stvarnosti”. Još niko iz političke elite, bez obzira na krivnju koja mu je stavljana na teret, nije doživio ozbiljniju kaznu. Javnost je gotovo sigurna da če tako biti i sa Bakirom Dautbašićem, pritvorenim sekretarom državnog ministarstva sigurnosti, kojeg je SBB predložio za ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH.
Dvije su moguće varijante zbog kojih optužbe protiv visokih funkcionera redovito padaju u vodu. Prva je da se radilo o političkim “montažama” koje su kasnije razotkrivene, a optužene osobe, kao nevine, oslobađane.
Druga je mogućnost da u državi nikad nije postojala politička volja da se najteži slušaevi nezakonitog ponašanja osoba iz političke elite dovedu do pravednog epiloga. Bilo šta da im se moglo staviti na dušu, visoki funkcioneri su uspijevali sa sebe da skinu zbog jake “zaleđine”, odnosno podrške i snage svoje stranke i političko-poslovnog klana kojem pripadaju. Dio tog klana često su i osobe iz pravosuđa, zadužene da pruže zaštitu “svojim kolegama” kojim zaprijeti pravda: od Čovića i Šarovića, preko Nedžada Brankovića i Lijanovića-Ivankovića, sve do Bakira Dautbašića.
Upravo zbog toga još nemamo uvjerljiv odgovor na pitanje: da li je redovito kazneno amnestiranje političara pokazatelj da se naše pravosuđe vješto nosi sa političkim podmetanjima ili obratno - da je ono vrlo efikasno u skrivanju istine o krivici ljudi na visokim državnim položajima?
