(15. 01. 2016.) Šta za vas može da znači to što će vlast prisluškivanjem, preko vaših komentara na Facebooku ili u kafani, doznati da je ne cijenite i ne volite? Pa, ona do vas ne drži koliko ni do lanjskog snijega! Što bi vi držali do nje!
Afera Dautbašić - Šahman višestruko potresa našu političku scenu, ali i kompletnu javnost. Ovom prilikom želim da skrenem pažnju na nešto što se ovim povodom, zasad, uzima “zdravo za gotovo”, premda je vrlo upitno koliko je vrijedno za rasplet čitave afere i sudskog procesa. Pogotovo je to značajno za širu javnost, koja gotovo ništa ne zna o jednoj legalnoj metodi kojom se koriste istražni i pravosudni organi, a koja je iznimno podložna manipulacijama. Radi se o - prisluškivanju!
Nisu u pitanju samo telefonski razgovori nego i prisluškivanje mobilnom tehnikom, kao i “bubicama” instaliranim u prostorima u kojim se kreću osobe koje su “zanimljive” istražnim i sigurnosnim službama. Napokon, pod prisluškivanjem podrazumijevam i praćenje svih mogućih komunikacija koje vode osobe koje su pod nekom sumnjom.
U slučaju Dautbašić - Šahman objelodanjeno je da je Tužilaštvo BiH pribavilo više tzv. presretnutih razgovora između Bakira Dautbašića i Fahrudina Radončića, kao i razgovore koje je Dautbašić vodio sa Bilsenom Šahman, Zijadom Hadžijahićem (zaposlenikom Ambasade SAD-a u BiH), ali i sa pojedinim novinarima. Da bi ilustrovalo koliko su ti prisluškivani razgovori značajni za utvrđivanje odgovornosti pritovorenog Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman, Tužilaštvo je pustilo u javnost i sadržinu jednog od tih razgovora. I to između Fahrudina Radončića i Bakira Dautbašića. Citiram:
DAUTBAŠIĆ: „Vrhovni komandante, Bakir je ovdje.“
RADONČIĆ: „Sad sam dobio SMS.“
DAUTBAŠIĆ: „Šta kaže?“
RADONČIĆ: „Šanko (Rusmir Mesihović, bivši direktor Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, op.a.) donio odluku u novembru 2015. da specijalizanti ne smiju biti u dežuri, odnosno da smiju raditi samo od osam do 16 sati. Objavićemo to u 'Avazu' sutra.“
DAUTBAŠIĆ: „Mnogo smo jaki, pojedinci su se zajebali!“
Ovaj razgovor, po mnijenju Tužilaštva, ilustruje urotu protiv svjedokinje Sarić i orkestriranje medijske negativne kampanje protiv nje, a sve zbog slučaja smrti jednog pacijenta u UKCS, koji je bio pod tretmanom stomatologkinje Sarić, svjedoka u “slučaju Keljmendi”. No, ima li u citiranom “presretnutom” razgovoru ikakvih uvjerljivih naznaka o nekoj uroti? Objektivno, nema!
Ograničavam se na ocjenu sadržine samo ovog javno publikovanog dijaloga. Ne znam šta sve Tužilaštvo ima u svojim kompjuterima i na trakama za snimanje. Moguće je da su to neki stvarno uvjerljivi dokazi o zavjeri i pokušaju uticaja na svjedokinju. No, znajući da su Radončić i Dautbašić “stari lisci” baš u ovome (prvi je bio ministar sigurnosti, a drugi sekretar tog ministarstva), čisto sunjam da se preko telefona “lanuli” išta za šta se Tužilaštvo može uhvatiti. Ako su smišljali neke “zvrčke”, činili su to tamo, i pod okolnostima, gdje neželjeno uho ne može da dopre - u četiri oka.
Nije mi uopšte namjera da kopkam, pogotovo ne da presuđujem u ovoj aferi i načinu na koji Tužilaštvo radi svoj posao. Zainteresovan sam, kao i najveći dio javnosti, da saznamo punu istinu, ma kakva ona bila.
Ono što sam dosad naveo, samo je povod i ilustracija za kritičko sagledavanje tog famoznog prisluškivanja, presretanja i praćenja, kojim se istražne i obavještajne agencije služe, a da to osobe koje su pod prismotrom ne znaju. I još važnije, zanimaju me zloupotrebe te inače zakonski legalne aktivnosti, za koje sam siguran da se rade. Poznati su mi i načini na koje se to može bezbolno učiniti, a da zbog suštinski nepotrebnog uhođenja ljudi niko ne bude pozvan na odgovornost.
Prisluškivanje je legalno kada za to nalog da ovlašteni pravosudni organ, u slučajevima postojanja sumnje da neko radi “nešto što ne valja”. U poznatom “slučaju Turković”, javnosti je predočeno da su snimane hiljade razgovora između njega i osoba upletenih u radnje zbog kojih je Turković kasnije rigrozno osuđen. Za to “presretanje razgovora” svako je mogao, na osnovu efekta po istragu, zaključiti da je bilo opravdano i korisno.
No, vjerujem da su slične prisluškivačke akcije, sa sudskom dozvolom, provedeno još nebrojeno puta. Imam puno razloga da slutim kako su neke od njih, međutim, provedene s ciljem zloupotrebe, samo da bi se saznali određeni podaci, aktivnosti određenih osoba, da bi se otkrio njihov krug poznanika i prijatelja, da bi se tajno ispipale, inače ni po čemu krivično kažnjive, poslovne ili političke namjere i planovi određenih pojredinaca ili grupa.
To se radi ovako. Neko iz tužilačkih ekipa zatraži od nadležnog organa dozvolu za prisluškivanje i praćenje, navodeći službeno valjane razloge za takvu mjeru, ali unaprijed znajući da će, na kraju, nakon tobože revnosnog službenog posla, odustati od bilo kakve optužnice.
I pojeo vuk magarca! Nema suđenja, osobe koju su bile pod prismotrom ne znaju da je svaka njihova izgovorena riječ, makar samo preko telefona, dospjela do uha za koje nisu ni znali da ih sluša. A ne zna se ni da su podaci o tome dostavljeni stvarnom naručiocu, koje mu je poklonio ili mogao da proda onaj ko je prisluškivanjem došao u posjed tih informacija.
Sve je formalno pokriveno zakonom, a učinjeno je nešto protuzakonito. Nije samo u slučaju da tužioci rade savjesno, da se ne upuštaju u ovakve rabote. Vjerujete li da su naši tužilački organi i njihovi pripadnici tako pošteni, profesionalni i odgovorni, stranački neovisni i finansijski suzdržani?
Na ovaj način, ni krivi ni dužni, u mrežu spletke mogu da upadnu i građani koji nisu, štono se kaže, ni luk jeli ni luk mirisali, a koji su u krugu poznanika prisluškivane osobe. Ne bi vam drago bilo, vjerovatno, ni da neko tako sazna da li više volite Želju ili Sarajevo, a pogotovo kuda ćete na ljetovanje, od koga možda tražite prijateljsku pozajmicu, koga beznadežno volite... Tim svojim “tajnama”, međutim, ne možete da vladate, kao ni njihovom eventualnom kasnijom (zlo)upotrebom.
Samo da znate, pod strogom ste kontrolom, kako sam naveo u naslovu ove analize. Zapravo, u svakom času možete se naći na meti “radoznalog” oka ili uha, a potom i u fascikli ili u kompjuterskom fajlu u kakvim se čuvaju dosijei pojedinih osoba.
Mislim tu i na Facebook, za kojeg mnogi (ne bez razloga) smatraju da je stvoren upravo da bi obavještajnim službama olakšao posao, posebno u vremenu kad je zbog terorizma svaka komunikacija potencijalno zanimljiva i korisna za njegovo osujećivanje. Ma kakav Zuckerberg i njegova mladalačka genijalnost; Facebook su mu na tanjiru servirali majstori iz CIA-e, koji su sa NASA-om osmislili i informatički “ispleli” ovu društvenu mrežu. Mnogi tako misle. Pa sad tajne službe lakše uvezuju ljude i podatke, jer o sebi sami svašta i svakome govorimo, i ne misleći ko sve vreba da u tome nešto ulovi; ništa što je protivzakonito, ali što bi sutra moglo poslužiti da vas neko ucjenjuje, pritišće, sve do masnog trača.
Mnogi ljudi koji “nešto znače” u javnom životu već su napustili Facebook ili ga koriste jako oprezno, svjesni da je on pod nadzorom. Ne bih da vas plašim, ali vjerujem da i naše obavještajne službe obilato koriste Facebook kao način za uhođenje ljudi. Tu su i specijalni stranački timovi, u kojim su ljudi plaćeni samo da “snimaju” šta ko priča na ovoj društvenoj mreži, pogotovo ko je kojoj političkoj opciji naklonjen.
Pod budnom paskom sigurno su učesnici svih Facebook grupa koje su formirane da, glasom mase, pritisnu vlast zbog nekog njenog lošeg poteza ili opšte nebrige za posao koji im je povjeren. Nemojte se začuditi ako vam sutra neko “dobronamjerno” skrene pažnju da ne pišete “svašta” na svom “zidu”, da taj neko bude možda i vaš šef ili poslodavac, kojeg je opet pritisnuo neko drugi ili on sam pripada političko-poslovnom klanu po kojem vi bljujete vatru po Facebooku ili Twiteru.
Da dalje ne nabrajam šta “oni” mogu, sami razmislite. Pamet u glavu!
Nadam se, ipak, da vas ovo neće ponukati da se skinete sa Facebooka ili da jezik zgurate za zube i da svoje jetke komentare prestanete da pišete, okrećući se samo temama pod šifrom: Ah, što je lijep ovaj svijet! Šta, uostalom, za vas može da znači to što će vlast doznati da je ne cijenite i ne volite?
Pa, ona do vas ne drži koliko ni do lanjskog snijega!
