Prozirnim blefom Čović i bratija na vlasti pokušavaju da nas uvjere kako će nas Evropska unija brzo primiti u svoje članstvo, bez obzira što svi koji o tome odlučuju već znaju da tom Aplikacijom mogu samo obrisati stražnjicu, što su predstavnici RS već u prvih pet dana učinili dvaput
*
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
U ime Bosne i Hercegovine, Dragan Čović je prošlog ponedjeljka u Briselu predao naš zahtjev (Aplikaciju) za prijem u članstvo Evropske unije. Nažalost, prođe sedam dan, a mi još ne postadosmo dio te evropske porodice. A Čović i drugi najviši državni funkcioneri i predsednici stranaka na vlasti ubiše se dokazujući nam da je to već gotova stvar, samo je pitanje vremena kad ćemo se osladiti evropskim kolačem.
Vole naši političari da petljaju i lažu, kao da imaju posla sa debilima. A kad im to kažeš, odmah ljutito reaguju. Navikli su oni na blanco povjerenje: to jest da istina bude samo ono što oni kažu.
No, dobro, ne plaše se svojih građana, pa mogu nesmetano da se šepure kao tobožnji Evropejci. Zlonamjernici su za njih svi oni koji ne vide nikakvu mogućnost da i za deset godina uđemo u EU.
Evo im sad još jednog takvog, premda sumnjam da će mu zucnuti ijednu riječ zamjerke. Nije čovjek ovdašnji bezveznjak nego ambasador Holndije u Bih. A njegova zemlja trenutno je u mandatu rokovodeće države u evropskim institucijama.
Ambasador Holandije Jurriaan Kraak danas nam je poručio da aplikacija BiH za članstvo u EU trenutno nema jedinstvenu podršku među članicama Unije. On je napomenuo da se odluka o prihvatanju aplikacije donosi konsenzusom.
"Mi smo vlastima u BiH i predsjedavajućem Predsjedništva BiH Draganu Čoviću obezbijedili informacije o tome šta se dalje dešava, koji su dalji koraci i šta se očekuje. Sada će države članice odlučiti šta uraditi sa aplikacijom. Ako me pitate da li će ova aplikacija u ovom trenutku biti prihvaćena kao kredibilna - trenutno je odgovor ne, jer nema jedinstva među članicama", rekao je Jurriaan Kraak.
Ono što je ostalo da mi učinimo, to je da, umjesto izmišljotina i kobajagi dobrih namjera, pokađemo u praksi značajan napredak pri sprovođenju reformske agende, kaže Kraak. On napominje i ono ključno: da su Predsjedništvo Evropske komisije i nekoliko država članica savjetovali vlastima u BiH da sa predajom naše molbe Briselu sačekaju do trenutka kada dođe do nekog vidljivog napretka i usklađivanja, ali da su politički autoriteti u BiH odlučili da ne čekaju taj trenutak.
Dovoljno nam je holandski ambasador rekao, premda se, diplomatski uviđavno, suzdržao da ne kaže kako su Čović i društvo ovim željeli da blefiraju domaću javnost. Pomislili su da već samom predajom Aplikacije mogu da mašu nekakvim svojim uspjehom pred očima obnevidjelih građana.
Čović i njegovi kompanjoni grdno su se prevarili. Fino im to poručuje holandski diplomata. No, iste poruke stižu im i od građana, koji odavno ne nasjedaju na prozirne političke folove. Taj prošlosedmični “istorijski” ponedjeljak zaboravili su već u utorak.
Uostalom, istog dana kad je Čović predavao tu smijeha vrijednu Aplikaciju, već na prvom sastanku evropske i naše delegacije nije se odmaklo dalje od utvrđivanja dnevnog reda. Predstavnik Republike Srpske napustio je sjednicu, rekavši da se RS u međuvremenu predomislila i da ništa ne misli usaglašavati sa EU sve dok ne postanemo punopravni članovi. Kao da smo mi arapski šeici koji milijardama možemo da ucjenujemo neku evropsku sirotinju, a ne bijeda nad bijedama, kojoj je ogroman ustupak već to što nas bez viza puštaju na svoju teritoriju.
Krajem sedmice premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, potcrtala je srpsko protivljenje evropskom putu BiH. Ona kaže da RS nikad nije pristala na tzv. Mehanizam koordinacije, koji je bio posljednji formalni uslov da Čović uopšte potpiše ono pismo želja. Ni Vladi RS ni skupštini tog entiteta, kako kaže Željka, ne pada na pamet da postupaju u skladu s tim što je obećano evropskoj administraciji.
O čemu, onda, uopšte pričamo? Jasno je - o još jednom pokušaju prevare u režiji domaćih političkih lažova, petljanaca i prevaranata. Koliko su oni u tome ogrezli, očekujem da nam uskoro, preko interneta, svakodnevno serviraju po tri lijepo uslikana i popunjena tanjira: jedan za doručak, drugi za ručak, treži za večeru. Pa da se, kao nekad siromašne familije, kako govori stari vic, siti naumačemo staklenog, providnog poklopca kojim je to jelo odvojeno od hljeba u našoj ruci.
