(11. 02. 2016.) Danas uhašeni vlasnik "Pavlović banke", koji je prvo teretio Milorada Dodika, a potom doživio gubitak "pamćenja", iza rešetaka će se možda ipak ponovo sjetiti kako je šefu Republike Srpske poklonio kredit za kupovinu vile na Dedinju
*********************************************************************************
Policijski službenici SIPA-e danas su lišili slobode vlasnika i osnivača “Pavlović banke” Slobodana Pavlovića (1938.) i nekoliko njegovih nekadašnjih saradnika. Tužilaštvo BiH i policijske agencije tragaju za još nekim osumnjičenim osobama. Sumnja se na krivična djela finansijskog kriminala, vezana za poslovanje navedene banke i njenog vlasnika. U pitanju su, konkretno, pranje novca i malverzacije s kreditima.
Slučaj je sam po sebi zanimljiv, jer se radi o jednom od najbogatijih ljudi u BiH. Dodatno pažnju privlači činjenica da je u decembru 2015. godine Pavlović saslušan u Tužilaštvu BiH povodom kredita koji je u njegovoj banci nekoliko godina ranije podigao Milorad Dodik Nakon toga "vožd" je kupio vilu na Dedinju, u Beogradu.
Nezvanično se prije dva mjeseca govorilo da će Pavlović biti krunski svjedok u optužnici protiv predsjednika RS, jer je “propjevao” o kompletnom aranžmanu. Podsjećamo, na ugovoru o kreditu nalazi se i pečat Vlade RS. Ona je bila svojevrsni žirant gazdi RS-a. No, taj dokument dospio je u posjed državnog Tužilaštva, o čemu je janost davno obavijestio advokat Duško Tomić, koji je u to vrijeme radio za Pavlovića
Smatralo se da je ovim pravda jednom rukom već dohvatila Dodika te da je ostatak, do kažnjavanja, samo stvar tehnike. No, najednom se sve izvrgnulo u drugom smjeru. Dodik se volšebno spasio od opasnog svjedoka. Pavlović se, iz Amerike, hitno stvorio u Bijeljini i obratio novinarima. Kazao je da je Milorad jedan fini gospodin s kojim je bilo milina poslovati!
Javnost je, na čelu sa advokatom Tomićem, bila šokirana, a on nije skrivao da se osjeća izdano, jer je medijima već najavio da Dodika ni dragi bog ne može spasiti od daljeg skrivanja istine o tom njegovom prljavom kreditu.
Promjenu Pavlovićevog iskaza, kojim on amnestira Dodika, mnogi su razumjeli kao rezultat neke ucjene ili druge vrste pritiska kojim je prinudio Pavlovića da ga ne tereti.
U svakom slučaju, time se olabavila klopka za koju se smatralo da će se u nju Dodika najlakše uhvatiti, sve to dokazati i malo ga poslati na izležavanje u neki od "domova" za popravljanje kriminogenih tipova. Najveći dio javnosti time je bio vidno razočaran.
No, evo nenadanog nastavka. Umjesto Mileta, u lisice je juče dospio gospodim bankar. Na duši mu, kako smatra Tužilaštvo, leže grdni hrijehovi za koje bi mogao da plati teškom kaznom. A ne bi platio da je ostao u igri na koju je, izgleda, u početku pristao: da prizna kako se to Dodik opario u njegovoj banci, a da se Pavlović zauzvrat amnestira za vratolomije sa svojom bankom i drugim klijentima. Da je tako učinio, Pavlović bi i sad mirno pio viski u svom omiljenom restoranu, a ne bi duboko disao u tijesnom pritvorskom sobičku.
Neću žuriti sa zaključcima, ali sve mi ovo miriše na to da bi hapšenje Pavlovića moglo bi biti i svojevrsna osveta Tužilaštva, koje je Pavlović obmanuo i iznevjerio svojom promjenom “mišljenja”. Drugo, u suđenju koje bi moglo uslijediti nakon uhićenja, svakako će jedna od spornih tačaka biti i kredit Dodiku. Sa lisicama na rukama, Pavloviću bi se možda moglo vratiti “sjećanje”.
Moglo bi se dogoditi da, u novim okolnostima, bankar ipak pljune kompletnu istinu u oči istražiteljima te da kaže sve ono što se zaista dešavalo sa tom džentlmenskom uslugom predsjedniku RS, koji je u vrijeme podizanja kredita bio šef entitetske vlade.
Ko zna kakav nastavak slijedi. U svakom slučaju, nada u razotkrivanje lopovluka koji se pripisuje Dodiku nanovo se javila, nakon privremenog šoka sa Pavlovićevom promjenom iskaza. Ključ je opet u njegovim rukama, mada s one strane brave ne bi više ostao samo Milorad nego i on sam. Jer, sve i da se nanovo nagodi sa istražiteljima i tužiteljima, teško da mu se, kad je već uhapšen, halali sve što je, eventualno nezakonito, radio u svom poslovanju.
To bi, u stvari, bilo i najpravednije. Da svoj ceh plati Milorad Dodik, koji se na nepropisan način domogao kreditnog novca, a da po ušima bar malo dobije i onaj ko mu je to omogućio. Jer, teško je zamisliti da Pavlović, čineći uslugu velikom Dodiku, nije zauzvrat dobio i nešto za sebe. Usluga za uslugu, milo za drago - a sve po džepu nesrećnih građana i entitetskog budžeta.
Bude li sreće, Dodik i Pavlović skupa će, s one strane zatvorske brave, prebrojavati pare koje su im obojici došle glave.
I na kraju ono naše neizbježno - ako! Pravda će doći na svoje ako zaista ne dijeli ljude na nedodirljive i na one druge, ako i Dodik nema štošta za dalju trgovinu kojom će iskupiti vlastitu krivicu i nastaviti da bude "fini gospodin s kojim je milina poslovati".
Takve k'o fol gospode ovdje je napretek, jer je pravosuđe bezbroj puta pokazalo da zna da optuži, ali da umije i da omane, da samo sebi skoči u usta i da od medvjeda napravi muhu. U ovom slučaju, da Dodiku, i pored eventualnih dokaza krivice, sačuva status poštenjačine koja tuđu marku, a kamoli državnu, ne bi ni pincetom dirnula.
