(02. 02. 2016.) Može li nanovo potvrđeno političko partnerstvo SDA i SBB, kojem u Federaciji nema ozbiljnije alternative, dugo izdržati teret krupne međusobne razlike o ulozi Izetbegovićevih “mangupa” u Radončićevom hapšenju
*********************************************************************************
Hapšenjem Fahrudina Radončića politički život u našem većem entitetu potresen je do korijena. Prošlo je sedam dana nagađanja, prognoza, radosti u nekim i razočarenja u drugim taborima, pa i u javnosti. Ona je takođe podijeljena oko ove afere. No, iz mutne vode ipak je isplivala odluka da SBB i SDA neće raskidati koaliciju!
Dva stranačka rukovodstva juče su odlučila da ostanu u političkom braku. Neravnine u međusobnim odnosima još ni izdaleka nisu ispeglane, još će oko njih biti varničenja, ali vijest o opstanku koalicije svakako je sve drugo, zasad, odbacila u drugi plan.
Ne slažem se sa porukama, koje se odašilju iz Radončićevog tabora, da njegovo pritvaranje i mogući raskid pakta SDA - SBB imaju dimenzije “tihog državnog udara”. Ipak, ne treba biti puno pametan pa zaključiti da je ova afera zaprijetila stvaranjem haosa u Federaciji BiH, pa i kompletnoj BiH. U pravu su iz SBB-a, ali i iz SDA, kad poručuju da bi nova faza bezvlašća, nakon njihove mukom skrpljene koalicije, skupo koštala i državu i njene građane.
Da su se ove dvije stranke već razišle, što nije bilo nimalo nezamislivo u času kad je Radončić pritvoren, ne bi bile odložene, tokom Radončićeve “pritovorske sedmice”, samo dvije parlamentarne sesije i jedna sjednica federalne vlade. Već bismo imali potpuni politički rusvaj i blokadu rada vlasti i u Federaciji i u državi.
Već bi, u tom slučaju, krenulo i zakulisno ašikovanje političkih stranaka u njihovom pokušaju da stvore novo vladajuće jezgro. A znamo kako to kod nas ide - sporo i prljavo. No, u okolnostima kakve imamo, taj proces bi vodio jalovom ishodu. Bar na federalnoj razini, bez SBB-a i SDA zaista je nemoguće formirati stabilnu vlast.
Radončić i Izetbegović na prošli Bajram su se združili na veliko čuđenje javnosti. Rukovodili su se vlastitim interesima, ali i političkom nuždom trenutka i okolnosti u kojim se sve to dogodilo. Komšić i DF istupili su iz tek formirane vlasti, pa drugog rješenja praktično nije ni bilo. U igru se, doduše, mogao uvesti SDP. S njim i DF-om, Radončić je mogao nategnuti neko koaliciono uže, s mogućnošću izbacivanja SDA iz igre, ali sa rizikom brzog pucanja zbog jako tijesne parlamentarne većine.
Isto je mogla učiniti i SDA sa nekoliko malih stranaka, ali uz stalni liječnički nadzor nad parlamentarcima. Kad bi jedan, zbog gripe, izostao sa sjednice, većine u zakonodavnoj vlasti ne bi bilo.
I Izetbegović je mogao ašikovati sa SDP-om, što bi porodilo solidnu matematičku koaliciju, no - sa Socijaldemokratskom partijom niko ne želi da ima nikakvog posla, nakon njihovog teškog debakla u prošlom mandatu, kada su ruinirali čak i vlastitu stranku.
Pretjerivali su Izetbegović i Radončić hvališući posljednjih mjeseci jedan drugoga za “patriotsku odgovornost” i uzdižući svoj savez na nivo “istorijskog” čina. Nije da oni nisu otvorili i mogućnost stabilizacije vlasti, države i društva. No, ipak je to za javnost bila varijanta: daj šta daš! Bolje da imamo ikakvu nego nikakvu vlast?
Uvijek se opredjeljujem za ovo prvo. Alternativa je haos ili blokada države ili samovoljna i praktično nelegalna vladavina neke vlasti “u tehničkom mandatu”, kakvih smo se već nagledali.
U suštini, u Federaciji vlast nikako ne funkcioniše još od predizborne 2009. godine, nakon koje je uslijedilo četvorogodišnje SDP-ovsko pijano vrludanje od proustaškog HSP-a i SDA do SBB-a. Nijednog trena nije stvorena iole ozbiljna vlast. Shodno tome, nije se ni radilo ni vladalo: uglavnom se, u vlasti, dangubilo i primalo plate.
Iako su oni samoreklamerski u svoje uspjehe ubrajali već same najave i obećanja boljitka, od SDA i SBB se ipak moglo očekivati da bar nešto rade, da se zna ko je vlast, ko za šta odgovara. Ako ništa drugo, da nezadovoljan čovjek zna kome će pokucati na vrata.
Nije to dovoljno, slažem se. No, kako i od koga drugoga očekivati više u ovoj svekolikoj krizi? Pokušajte zlatnoj ribici reći da vam ispuni želju i formira vlast po vašoj želji, pa ćete vidjeti da ni time nećete biti zadovoljni. Jer čudotvorna ribica mora uzeti u obzir koliko ko ima glasova u parlamentu. A iz toga se nešto bolje od saveza SDA - SBB teško može napraviti. Nisu oni neka sreća, ali matematika je neumoljiva, kao i sudbina velike želje da neki spasitelji niknu niotkuda.
Pomenuta koalicija rezultat je nužde, nedostatka izbora. Stoga je dobro da uzavrela krv u SDA i SBB nije proključala, da su ostali u partnerskom odnosu. No, pitanje je - do kada? Ako su amortizovali prvi potres, hoće li i naredne? Neće li, ovisno o razvoju “afere Radončić”, u nekom trenutku doći do novog varničenja. Za to “materijal” itekako postoji, jer Radončićev tabor i dalje insistira na mišljenju da su njihovom lideru sve ovo napakovali “mangupi” iz SDA, konkretno “klan porodice Čampara”. Rečeno je to i nakon potvrde da se ostaje u međusobnoj koaliciji.
I SDA je, međutim, čvrsto stala iza svojih prozvanih kadrova, koji su navodno mutili vodu. U jednom trenutku, zbog toga, opet može da plane politička vatra. Stoga oprez nije naodmet: sve u šta su se zakleli, SDA i SBB ubrzo mogu da poreknu. Koalicija može da se razvrgne.
I šta poslije toga? Mislim da bi stanje postalo još lošije nego što je bilo prije uvezivanja zastava SDA i SBB-a. Stoga potvrđivanje njihovog koalicionog jedinstva nije loša vijest. Naravno, ukoliko zalog tome nije bio zakulisni dogovor da se Radončiću po svaku cijenu halali grijeh koji je eventualno počinio.
Taj pravosudni proces treba dovesti do kraja, moguću Radončićevu krivicu sankcionisati ili, s druge strane, grubo kazniti one koji su mu to, kako on tvrdi, “napakovali”.
