Koji
su pravi razlozi cjelodnevnog i višegodišnjeg policijskoga nadzora nad šamačkom porodičnom kućom predsjednika SDA
Stari
nauk kaže da od protivnika stalno treba zazirati, ali se i bližnjega nužno paziti. Ipak, gotovo da nema političara koji
se nije opekao o ovu vatru. Kaznu je doživljavao upravo sa te, druge,
neočekivane strane.
Ovu
pouku sada izvlači Sulejman Tihić. Cjelodnevna policijska straža, koja obigrava
oko njegove gizdave porodične kuće u Bosanskome Šamcu, najmanje je tu zbog neke srpske mahnite ruke. Kome je to,
uostalom, od ovdašnjih političara i dlaka sa glave falila, a kamoli crijep sa
kućnoga krova, a da su to učinili pripadnici drugoga naroda?
Na
Silajdžića je svojedobno u Cazinu letvu podigao Bošnjak. I ružne riječi,
nedavno u Srebrenici, pripadnici istoga naroda uputili su funkcionerima iz
svoje nacije.
Očigledno
je, dakle, od koga se čuva Tihićevo kućno ognjište; nekad jedino, a danas jedno
od mnogobrojnih. Doduše, u Bosanskom Šamcu sad je malo Bošnjaka.U krvi im, i
inače, nije da bijes iskaljuju na tuđoj imovini. No, kako se prema svojima iz
rodnoga kraja dosad odnosio, nema sumnje da Tihića tamo baš i ne vole. Naljutio
ih je, kako javlja naš novinar, i hedijama nepravedno podijeljenim u ovim
ramazanskim danima.
Tihićevom
politikom čaša bošnjačkoga strpljenja prelivena je idaleko od njegove rodne
varoši. Ljudi čeznu dai njega i SDA konačno vide izvan vlasti.
