Kad
stane fabrika vlasti, onda se prosipa i mlijeko, baca se krompir, kukuruz;
pokazuje se da to nije bezazlena igra visoke politike koja ne dotiče one sa dna
Ratari
i stočari surovo se uvjeravaju kako nesreća nikad ne dolazi sama. Iznevjerila su
nebesa, koja kišu prolivaju na kašičicu; izdala je i vlast, koja radi
napreskok.
Petnaest
mjeseci trajalo je kompletiranje državnoga vrha. Potom se malo začeprkalo po zatečenim
problemima. No, ubrzo je vlast opet sklopila fascikle i, evo, čeka sudove da
kažu ko je vlast, a ko nije.
I
dok naše taljige ne miču s mjesta, drugi vozovi tutnje li tutnje. U onom
hrvatskom, kako stoje stvari, više neće biti našega mlijeka i krompira.
Zbog
kašnjenja sa usklađivanjem propisa, od 1. januara naši mljekari ne mogu
računati sa plasmanom u susjednu zemlju. Samo „Mlijekoprodukt“ iz Bosanske
Dubice može da prospe 50 miliona litara mlijeka. Koliko će ostati neprodatoga
krompira i kukuruza, nije preporučljivo ni računati – boli glava!
Uzrok
ove katastrofe je nerad vlasti, nedonošenje propisa kojim smo se morali uskladiti
sa međunarodnim pravilima igre. A nismo, jer državni parlament kasni sa
donošenjem stotinjak neophodnih zakona. Posljedice su očigledne: kad stane
fabrika vlasti, hrđa se hvata svuda naokolo.
Cijena
zastoja, koji je miniranjem nove koalicione većine izazvala SDA, nije, dakle,
nikakva bezazlena igra visoke politike. Zastoj plaća narod, i to u čistim
markama: prosipanjem mlijeka, bacanjem krompira,
tanjim novčanikom i praznijim stomakom.
Krizu
prave gore, i pri tome se fino zabavljaju. Ispaštamo mi dolje, i – ko nas šiša!
