Kad bi račun od 1990. do danas
bio dostupan javnosti, siguran sam da bismo, prvo, od bijesa popadali u
nesvijest, a potom bi zaškrgutali zubima tako da svaki viđeniji SDA-ovac petama
da magle sve do nakraj svijeta
Pita me jedan čitalac moga bloga:
Šta ste toliko navalili na Tihića i SDA? Pa nije valjda svo zlo Bosne u njima?
Odgovaram mu, evo, ovako - da svi
vide: Da je u ovoj državi manje sjena i zavjesa, o toj SDA i njenome
zločinjenju svakoga dana bi se mogla napisati podebela knjiga. Nismo ni ja ni
Mujo ni Suljo, a bogme ni Zlatko ni Fahro, dvadeset godina ovdje kolo vodili,
nego zna se ko: oni koji u sebi imaju toliko bezobrazluka da, na posljednjim
izborima, za svoju glavnu parolu izaberu onu licemjernu, do zla boga netačnu:
Narod zna!
Kobajagi, ljudima je poznato kako
ih je upravo SDA u nezavisnoj BiH odjenula u svilu i kadifu, najela ih i
napojila đakonijama sve ukusnijim od ukusnijih, zaposlila ih, djeci perspektivu
otvorila, zemlju politički uredila, neprijateljima zube otupila, svoju snagu
uvećala...
Ništa od toga u toj paroli nema.
Prazna je pna do bola, lažljiva i, što je najgore, baš ona ilustruje
potcjenjivački odnos SDA prema ovome narodu i javnosti. Samo što nam ne kažu: Zar
više vjerujete svojim očima nego našim riječima?
Sva su ova objašnjenja, ustvari,
suvišna. Sva je istina tako jednostavna da stane u samo jednu-jedinu rečenicu:
uz ostale nacionalne stranačke perjanice, iz drugih naroda, SDA je najveći
krivac za totalni nazadak Bosne i Hercegovine, Bošnjaka i svih građana ove
zemlje. Pa zar Alija ne reče: Za sve dobro zaslužna je SDA; za sve loše ona je
kriva!
I sad osnivač počiva pod teškim turbetom,
a njegovi nasljednici odbacuju bilo kakvu odgovornost za sunovrat Bošnjaka i
Bosne?
Poštenoga odnosa tu nema. Ali, od
te političke rase, kakva je podgojena u SDA, drugome se nije ni nadati. Oni
nikad ništa neće priznati, sve da im nokte kliještima čupate.
Kad sam u jednoj televizijskoj
emisiji raspravljao sa Bakirom Izetbegovićem o finansijskom kolapsu zemlje, o
razmahanom lopovluku i korupciji, on se sa takvim ocjenama složio. No, branio
je svakog konkretnog pojedinca kojeg sam ja pomenuo, sve dok ne upitah: Pa, ko
onda pokra sve ove pare, Bakire?
Isto to pitam čovjeka sa početka
ovoga teksta i sve oni koji danas smatraju da se protiv SDA vodi neka vrsta
orkestrirane javne kampanje, blaćenja i sramoćenja, kakvo oni – navodno – nisu
zaslužili.
Zaradili su to oni, svakako; i
sto puta jače, oštrije, češće i žešće. Nego su tovar svojih govana svukuda
posakrivali, pa im teško im utrag ući. Kad bi račun od 1990. do danas bio
dostupan javnosti, siguran sam da bismo, prvo, od bijesa popadali u nesvijest,
a potom bi zaškrgutali zubima tako da svaki viđeniji SDA-ovac petama da magle sve
do nakraj svijeta.
No, u ovdašnjoj raji uvijek radi
nešto što se zove merhametlukom, a sa njim nema baš nikakve veze. Ne voli dobri
Bošnjanin vidjeti ni kako baksuz dobija degenek, ni kako se lošem lošim vraća:
nekako im žao ljudi koji se nađu na udaru.
Budimo ozbiljni. Gadna su
vremena, klizi se u totalnu propast. Najmanje što se u takvom času može
učiniti, to je da se starim vladarima otvoreno i ljutito pljune u lice, da im
se sve u oči saspe i da se, ako treba, brezovim prutom ispraše po turu.
Nakon toga, isti aršin treba zauzeti
prema svakome ko se uhvati žezla vlasti. Ko kadaif zasluži, treba mu ga i pun
lonac dati; ko ujduriše i kvari, raznosi i urniše, odmah mu treba po prstima
dati.
Jednom će Bosna na ovaj način
krenuti da živi. Uostalom, tek su nam 22 godine. U toj dobi niko se nije dobro
skućio, pogotovo čitava država. Stoga će se naš zelenko još načekati da se
rosne trave napase...
