Nekulturni domaćin

Sramotno je da predstavnici naše vlasti ignoriraju prijeme koje, u čast nacionalnih praznika svojih zemalja, organizuju strane ambasade u Sarajevu 

Prošle sedmice prisustvovao sam svečanom obilježavanju najvećeg nacionalnog praznika tri velike zemlje. Na prijemima koje su organizirale ambasade Kine, Indonezije i Malezije bili su predstavnici diplomatskog kora u BiH, ali su dominirali domaći gosti iz sfere kulture, ekonomije, pa i politike.

Upravo brojnost i rang naših političara na tim prijemima povod su zbog kojeg pišem ovaj tekst. Izvinjavam se onima koje nisam prepoznao ili njihove funkcije ne smatram naročito značajnim u našem političkom životu, ali na tim svečanostima nije se moglo susresti niti jedno poznatije lice iz domaće vlasti. Najviši državni funkcioneri uglavnom su, kao zamjenu, slali članove svojih kabineta, obične službenike. A barem u tim situacijama imali bi koristi od toga što nam u vrhu države sjede čak tri čovjeka.

Nije me iznenadilo njihovo odsustvo sa pomenutih skupova. Tako je to već godinama. Ali, nekako me sramota, kao građanina ove zemlje, što tim velikim državama, koje su nas počastile prisustvom svojih ambasada u Sarajevu, nismo u stanju da ukažemo ni osnovnu političku i diplomatsku pažnju. A svakoj od njih BiH može stati u mali džep: i po broju stanovnika, i po svojoj ekonomiji, i po značaju u svijetu.

Ljudska i politička nekultura svakako su glavni razlog ove pojave. Naša vlast vjerovatno je uputila pismene čestitke, a na pozive za lično prisustvo odgovorila kako su njeni lideri zauzeti „unaprijed preuzetim obavezama“.

Međutim, čini mi se da je pravi razlog njihovih izostanaka u nečemu drugom. Ovdašnji političari, jednostavno, nemaju nikakav osjećaj za realnost kada su u pitanju strane zemlje i njihovi predstavnici u BiH. Taj njihov osjećaj, po mom mišljenju, uzrokovan je činjenicom da je naša zemlja već dvije decenije predmet velike svjetske pažnje. Skoro da nema značajnije države čiji predsjednik ili premijer nisu kod nas dolazili. Često su nas posjećivali i njihovi ministri vanjskih poslova, kao i razne međunarodne delegacije sastavljene od važnih ljudi.

Te posjete Bosni i Hercegovini bile su izraz brige da nam se pomogne u odrastanju, u liječenju ratnih posljedica i pokušaju da se ekonomski podignemo, da kulturno napredujemo, da postanemo dio velikih međunarodnih integracija: od Evropske unije do NATO saveza. Međutim, naši političari nisu to pravilno razumjeli. Oni su pomislili kako su oni lično jako važni, kako stranci treba njih da mole za susrete i razgovore, kako te države imaju korist od nas, a ne mi od njih.

Nepoštovanje na koje ukazujem samo je simbol suštinskog nepoštovanja koje naši političari iskazuju prema velikom dijelu svijeta koji pomaže Bosni i Hercegovini, a koji pri tome od nas nema nikakve koristi. Mi smo njima čisti trošak, bacanje vremena, truda i novca. Ne daj Bože da ih njihovi poreski obveznici upitaju kako će opravdati troškove koje imaju sa svojim ambasadama ili posjetama našoj zemlji. Mnogi ambasadori teško bi mogli svojim građanima dati uvjerljiv odgovor.

Strane diplomate često su se žalile na ponašanje naše vlasti prema njima. Grubosti Milorada Dodika jako su poznate, od ponašanja prema Doris Pack do Inzka ili američkog ambasadora Moona. No, to su samo najpoznatiji incidenti. Još je gomila primjera nekulture i političke nekorektnosti naših političara prema strancima. Još će ti ljudi pomisliti kako je ovdašnja vlast  ogledalo svoje zemlje, kako smo mi nekulturan i nezahvalan narod.

Srećom, stranci su nas već dovoljno upoznali. U BiH im je život ugodan i miran. Upoznali su i cijene mnoge lijepe osobine naših ljudi. No, jednako dobro upoznali su i ovdašnje političare i njihovo skandalozno ponašanje. Kad su prema strancima neljubazni i politički nekorektni, kakvi su tek grubijani prema svojim građanima?

O tome je ovih dana govorio američki diplomata Nicholas Hill, koji je oštro kritikovao domaću vlast, koja ne vodi nimalo računa o svojoj zemlji. U njoj je 40 posto nezaposlenih, a vlast ništa ne preduzima da rješava taj osnovni, egzistencijalni problem građana. Organi vlasti nisu u stanju da donesu ni najjednostavnije odluke, poput one o implementaciji presude u slučaju Sejdić – Finci.

Gospodin Hill s pravom to ponašanje naziva skandaloznim. U njegovim riječima prisutna je nervoza koja bi, ustvari, trebala da odlikuje domaće političare. Našoj zemlji gori ispod nogu, a ne Americi!

Svi ti apsurdi zasad mirno fukncionišu. Vlast ne odgovara nikome i nikoga se ne plaši. Sve to može da traje, i traje, čak decenijama. Ali, jednom i tome mora da dođe kraj. Tada će nesposobni, neodgovorni i nekulturni političari završiti na smetljištu.
Svim poslijeratnim garniturama vlasti u BiH tamo je odavno mjesto.

(Bosnia Daily)