Kad sam sebi ne pomažeš, kao što to ne čine građani BiH, koji mirno trpe rasipništvo, sebičnost i nesposobnost svoje vlasti, kako onda očekivati da to za tebe uradi MMF ili neko drugi!
Sutra, u srijedu, treba bi
da nas posjete kontrolori iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji će u Sarajevu
i Banjaluci boraviti do 19. septembra. Za te dvije sedmice obaviće takozvani četvrti
pregled po stand-by aranžmanu sa našom zemljom. Ako nakon pregleda klimnu
glavom, na raspolaganje će nam biti stavljeno novih 48,1 miliona eura.
Ovu injekciju vlast
očekuje sa nestrpljenjem, jer bez stranog kreditnog novca nikako ne može da
začepi svoje budžetske rupe. To će joj gotovo sigurno poći za rukom, sudeći po
izjavi koju je, pred dolazak delegacije iz Vašingtona, dao predstavnik MMF-a u
BiH Ruben Atoyan. On je ocijenio da vlasti u BiH nastavljaju da ostvaruju dobre
rezultate u okviru ovog finansijskog aranžmana. Time je praktično predodredio
zaključak njegovih kolega koje stižu u kontrolnu misiju.
Po prvi put se, otkako BiH
sarađuje sa MMF-om, malo zatalasala i javnost. Sarajevski glumac i politički aktivista
Feđa Štukan, poznat po koordiniranju protesta zbog zakona o JMBG, uputio je javni
poziv na opštu mobilizaciju građana BiH. Kako je naveo na svom Facebook profilu,
gosti iz Vašingtona „javnosti će predstaviti lažnu procjenu pozitivnih
ekonomskih pomaka koje su navodno napravile vlasti BiH, da bi nam odobrili novi
kredit od kojeg će svaki euro završiti u džepu političara“.
Pustićemo ih da dođu i
onda ćemo sve blokirati: aerodrome, raskrsnice, ceste... sve - poručuje Štukan.
Sutra ćemo vidjeti koliko
će odjeka imati njegov apel. Sudeći po dosadašnjem bundžijskom raspoloženju građana,
Štukan će ostati razočaran. Delegacija MMF-a lako će se spustiti na aerodrom,
smjestiti u hotel i otići na mjesto sastanka sa predstavnicima domaće vlasti.
Na kraju će potpisima ovjeriti plasman onih 48,1 miliona eura.
Novac koji MMF plasira u
BiH prava je sitnica u odnosu na ukupnu cifru (360 milijardi dolara) kojom on
barata u svojim operacijama, kojim su trenutno obuhvaćene 144 države. No, i
djeca znaju da to nije humanitarna oranizacija. Njena kamata je niža nego
bankarska, ali oni, zauzvrat, vole da se miješaju i u politiku i ekonomiju
zemlje s kojom na ovaj način sarađuju. Na taj način oni tu zemlju stavljaju u
stanje ovisnosti.
MMF i od nas sigurno izvlači
neki ćar. No, još je bliže istini da u tome BiH više profitira. Jer, siromah
ne pita za uslove kad od nekoga traži novac. Tada se pristaje na sve. A novac
uvijek ima svoju cijenu. Zna je i onaj koji prodaje i onaj koji kupuje. Utoliko
su ovakvi aranžmani politički i ekonomski korisni za obje strane, pogotovo ako
korisnik zna kako da efikasno utroši posuđeni iznos.
Oni koji vode BiH o namjeni
očekivanog novca neće nimalo razmišljati. Oni su fa u svojim glavama već
potrošili. Dobro su im poznate budžetske stavke koje će biti popunjene s one
strane okeana.
Dobar dio od pomenutih
48,1 miliona dolara završit će u njihovoj luksuznoj potrošnji. Budžeti su ovdje
skrojeni tako da potrebe vlasti prve budu podmirene. No, većina novca ipak će otići
u opravdane svrhe, od servisiranja ranijih kredita do ulaganja u ukupnu
finansijsku stabilnost zemlje.
BiH je ekonomski davljenik
koji prosi i moli svuda po svijetu. Stari dugovi vraćaju se novim kreditima. Na
vidiku nije nikakav projekat koji bi obećavao da ćemo početi više da
proizvodimo i prodajemo, da će se ekonomija bar malo oporaviti.
Naša bijeda naša je stvar.
Međutim, za BiH bi bilo dobro da oni koji nas kreditiraju budu prema nama još
strožiji. Poznati su slučajevi kada je MMF od vlada kojim je pozajmljivao novac
tražio da čine neke velike i bolne promjene u načinu svoga vladanja. Našoj
vlasti to se sigurno ne bi dopalo.No, građani bi veselo zapljeskali onima koji
bi izvršili tu vrstu pritiska na domaće centre političke moći.
Svoje nove novčane
plasmane u našu zemlju MMF bi, naprimjer, mogao usloviti brzim i konačnim
dovršavanjem procesa privatizacije. Neke velike kompanije, poput BH Telecoma,
Energoinvesta, Elektroprivrede...
predugo žive pod komandom vlasti, kao državni imetak. Nažalost, tokom 18
poratnih godina BH država tim je kompanijama bila loš gospodar. To su
krave-muzare naših političkih vladara. Njihove profite oni uglavnom troše za stranačke
potrebe, za prekomjerno zapošljavanje (rodbine i partijskih prijatelja),
umjesto da ih usmjeravaju u razvoj ili da tim profitima financiraju nestabilne
tačke u svojim budžetima, a ne da za to pozajmljuje tuđe dolare.
Uostalom, proces
privatizacije u BiH je davno trebao biti okončan. U njenom programiranju strani
faktori imali su dosta utjecaja. Zato i začuđuje zašto tako mirno gledaju kako
naša vlast ovu svoju obavezu neprestano odlaže.
Drugo važno područje u
kojem se vlast u BiH ne ponaša odgovorno i u skladu sa financijskim
mogućnostima zemlje su naknade koje primaju uposlenici u državnoj
administraciji – od članova Predsjedništva BiH do savjetnika u raznim vladama.
Njihova primanja potrebno je znatno umanjiti, čak i prepoloviti. Ne može jedan
funkcioner za jedan mjesec primiti koliko penzionirani inžinjer za cijelu
godinu. A prima!
MMF bi nam pomogao kad bi
na ovakav način uslovio svoje kredite. Bili bismo mu na tome zahvalni. Međutim,
ako neće to da rade, ne možemo im zbog toga ništa zamjeriti. Jer, kad sam sebi
ne pomažeš, kao što to ne čine građani BiH, koji mirno trpe rasipništvo,
sebičnost i nesposobnost svoje vlasti, kako onda očekivati da to za tebe uradi
neko drugi!
(Bosnia Daily)
