Od broja 13 do „spasonosnih“ hamajlija, čovjek vjeruje
u razne znakove koji mu, navodno, pomažu da na svom životnom putu izbjegne
nesreću ili da požanje sreću
Da zna gdje ga čeka zla kob, nikad čovjek ne bi stupio na to
mjesto. Ali ga sudbina počesto tjera baš tamo.
Otkako je vijeka, od tada je i uvjerenja da su naši životni
koraci unaprijed izbrojani. No, iste starosti je i ljudska težnja da se nekako
izmakne prstu sudbine, da se ona zavara, skrene, izbjegne ili promijeni. Ljudi
vjeruju u svašta što bi moglo da ih sakloni od zla.
Većina naših suvremenika je sujevjerna. Masovno se vjeruje u
loše predznake tipa crne mačke i broja 13. Traže se znakovi sudbine u talogu
kafe na dnu fildžana, okreće se donji veš naopako, sipa se za djecom voda kad
kreću na studentski ispit. Upozorava ih se da u kući ne zvižde, jer to priziva
šejtana...
Sujevjerna čeljad okićena je raznim talismanima ili hamajlijama,
obješenim o vratu ili ušivenim u odjeću. Mnoge djevojke, poput Severine, nose
upleten crveni konac oko zglavka.
Imate li problema sa nekim danima u nedjelji? Vodite li,
recimo, računa da utorkom ne počinjete nikakav važan posao, jer je Gospodar tog
dana stvorio sve što u svijetu ne valja? Možda izbjegavate i petak, jer je baš
tog dana Allah dž.š. prognao grešnoga Adema iz raja? Znate li, već od trenutka
buđenja, da se jednog jutra znaju sastaviti i baksuzni dan (petak) i nesrećni
datum (13), pa tog dana valja hodati kao po jajima.
Cifra 13 zloslutno zvoni od davnina. Navodno je, na njihovim
sijelima, uvijek prisutno dvanaest vještica, plus - đavo (šejtan, sotona). Čak
se smatra da je i Biblija broj 13 žigosala kao nevaljali. Juda, apostol koji je
izdao Isusa Krista, bio je trinaesti gost na mitološkoj „Posljednjoj večeri“!
U raznim podnebljima ljudi su praznovjerni na različite
načine. Počesto je nešto negdje sretno, a to isto na drugom mjestu – baksuzno! Naše
vjeri odane muslimanske familije izbjeavaju svadbe između dva bajrama, dok je u
nekim drugim islamskim zemljama upravo to razdoblje biriladž za srećan početak
bračne veze. Jedan pouzdani hadis, uostalom, prenosi riječi hazreti Aiše:
“Oženio me Allahov Poslanik a.s. u mjesecu šewwalu (između
dva bajrama), pa ko je bio sretniji od mene?“'
Na Zapadu ljudi paze da brak ne sklapaju u prestupnoj
godini, u Rusiji ne vole da peru kosu srijedom. Kod nas će majka redovito
kazati djetetu da ne ostavlja u tanjiru posljednji zalogaj hrane. Ako se djeca
slučajno kucnu glavom, kaže im se da to odmah učine još jednom („da im ne bi
umrla majka“).
Knjiga praznovjerica, da je neko napravi, bila bi možda i
najdeblja na svijetu. I džaba je ljude uvjeravati da se opterećuju nečim što
nema nikakvoga uporišta ni u nauci, ni u vjeri, ni u logici... To što ljudi
sebi utuve u glavu, jako nerado iz nje izbacuju.
Oni koji ne boluju od sujevjerja, obično tjeraju šegu s
onima koji pate od praznovjerica. Premda i njima ponekad zastane dah kad vide
kako se neke okolnosti znaju tako znakovito složiti da i oni pomisle kako u
tome „nešto“ ipak ima.
Upravo zato što sujevjerje zadire u područje sudbine,
odnosno nastojanja da se ona izbjegne ili preokrene, da čovjek malo utječe svoj
usud, a ne da mirno čeka da sve prođe onako kako mu je od Boga u startu
određeno, svaka raširenija religija osuđuje sujevjerje svojih pripadnika. Ono se tretira kao dokaz nelojalnosti Stvoritelju
i njegovoj isključivoj nadležnosti da čovjekom upravlja od kolijevke, pa do
groba. Tražite li oko sebe znakove koji će vas skrenuti sa te unaprijed utabane
staze, onda razmišljate o tome kako da nadmudrite Gospodara. A to je, po
vjerskim načelima - bogohuljenje.
U islamu je to širk, grijeh koji čovjeka udaljava od vjere.
Jedan od hadisa prenosi da je Muhammed a.s kazao: „Koga sujevjerje odvrati od
puta, počinio je širk.“ Još je u tome određenije časno kur'ansko slovo, koje
kaže:
„Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može
otkloniti. A ako ti zaželi dobro - pa niko ne može blagodat Njegovu
spriječiti.'' (sura Junus, 107. ajet iz Korkutovog prijevoda Kur'ana).
Nošenje pomenutog (Severininog) crvenog konca povezuje se sa
judaizmom. Taj končić tobože ima moć da donosi sreću i da pruža božansku
zaštitu. Čak se kroz jevrejske svete spise Toru i Kabalu navodno može doći do
zaključka da to i sami Bog preporučuje. Većina rabina to, međutim, smatra
lošim, a u pomenutim knjigama ne mogu se naći pouzdani signali za tobožnju
Božiju preporuku ove vrste. Štaviše, i jevjerski i kršćanski i islamski sveti
spisi izričito su strogi prema ovoj vrsti ljudske nediscipline.
Može se čovjek čupati i rukama i nogama, ali iz onoga što mu
je jedini Bog usudio, kako religije uče, on uteći ne može. Stoga se naročito vjerniku
zamjera što zapada u zamke kojim dovodi u sumnju odanost Gospodaru.
Svemu uprkos, praznovjerju nema kraja. S njim je
čovječanstvo načinilo svoje prve korake, u njemu će vjerovatno i skončati.
Između će ostati golema zbirka lutanja i skretanja, s jedne, i pokušaja da se
čovjek, s druge strane, održi na putu na kojem putokaze postavlja samo jedini i
svemogući Bog, a ne bilo kakve bajalice, hamajlije, talismani, konci i končići...
(Dnevni avaz)
