14. 09. 2013.

Pogrešna dijagnoza

Pravi razlog zle volje prema islamu ne leži u strahu nego u mržnji, u takvom doživljaju vlastite religije kojoj je svaka druga mrska i opasna


Strah i mržnja nisu isto. Prvo je često maska za ono drugo, izgovor kojim se vlastito zlo nastoji opravdati navodnim tuđim nestašlukom.
Ovu vrstu kvara u ljudskim glavama uvjerljivo oslikava odnos koji prema islamu gaji značajan dio današnjega svijeta.
Strah od islama zove se islamofobija. Njom se objašnjavaju razni poganluci koji ovu religiju i njene pripadnike vrijeđaju, kite raznim pogrdnim imenima, sve do njenoga proglašavanja za najveću opasnost današnjice.
U islamofobe svrstavaju i protestantskog svećenika Terija Džonsa (Terry Jones), koji malo-malo pa kresne šibicom po Kur'anu. U dva navrata je ovaj Amerikanac spriječen u naumu da spali muslimansku svetu knjigu, da bi treći put, ove sedmice, konačno zbog toga dospio iza rešetaka.
Vijest kaže da je policija na Floridi zaustavila Džonsovo vozilo puno neobične „robe“. Pastor je u prikolici prevozio 2.998 primjeraka Kur'ana. Bili su obilno natopljeni kerozinom i pripremljeni da se, kako je naumio, pretvore u jednu veliku buktinju.
Džons je time htio, kako kaže, da oda pomen žrtvama „islamističkog džihada koje su ubijene 11. septembra 2001. godine". U tome je osujećen zbog nezakonitog prevoženja goriva i nepropisno osvijetljene prikolice. Inače, po američkim zakonima, knjige se slobodno mogu paliti, uključujući i Bibliju i Kur'an!
Sumanuti svećenik, naravno, prvopomenuti sveti spis voli i ne pada mu na pamet da ga pali. No, drugu knjigu Džons mrzi i rado bi je pretvorio u buktinju: što više primjeraka, to veća vatra.
Ovog američkog svećenika već tri godine nazivaju jednim od vodećih islamofoba svijeta. Koje li zablude i pogrešne dijagnoze! Čovjeka koji nešto mrzi, u ovom slučaju jednu religiju, proglašava se za nekoga koji od nečega strahuje, to jest od te iste religije!!!
Džons je planetarno poznat, ali od njegove bolesti pati još more bezimenih ljudi. Zna se, vidi i osjeća njihova izopačenost, vjerska netrpeljivost i opsjednutost mržnjom. Svi oni kriju se iza navodne smrtne opasnosti koja kršćanskom svijetu prijeti od tobožnje islamske agresije.
Pravi razlog njihove zatucanosti i zle volje, međutim, ne leži u strahu nego u mržnji, u takvom doživljaju vlastite religije kojoj je svaka druga mrska i opasna. Stoga bi je rado zbrisali sa lica zemlje, počev od lomače na koju bi nakamarali njene svete knjige.
Mržnja prema islamu i njegovim pristašama izrazito narasta u posljednje dvije decenije. U odnosu na neke ranije periode, kada se nije mnogo pazilo na naziv te pojave, pa se hajka na islam otvoreno nazivala krstaškim ratovima ili pohodima, sad se na nju namotava celofan tzv. fobije. Kobajagi je strah ono što potiče netrpeljivost nekih kršćana prema ovoj religiji. A nije. Radi se o čistoj mržnji, nimalo nepoznatoj iz dosadašnje historije svijeta.
Ova ružna pojava - nekad u manjem, a nekad u većem obimu – prisutna je od samoga zametka, od trenutka kad je, nakon Starog i Novog zavjeta, čovječanstvu objavljeno treće Božije slovo – Kur'an. Onima koji su do tada držali monopol na ovoj vrsti svjetskoga tržišta, židovima i kršćanima, dabome da se nije dopala „konkurentska“ objava, kao što ni Real i Milan ne vole kad se Barcelona i Inter pojačaju novim igračkim zvijezdama.
Dotad preovlađujuće religije bile su duboko povrijeđene pojavom novog Božijeg poslanika i novih uputa čovječanstvu, sabranih u Kur'anu. Osobito im je, paradoksa li, smetalo to što nova vjera blagonaklono gleda na svoje prethodnice. Ona priznaje i poštuje i Abrahama i Adama i Nou i Mojsija i Isusa Krista. Kur'an i Muhammed a.s. podučavaju muslimane da uvažavaju i Toru i Bibliju, i križ i Davidovu zvijezdu.
Ako je neko mislio da će posljednja Božija objava poboljšati dunjalučku atmosferu, da će novo oglašavanje Gospodara svih svijetova označiti religijski progres, grdno se prevario. I u tu se grešku uvjerava evo već više od četrnaest stoljeća. Toliko, naime, traje iscrpljujuća utakmica za primat ovog ili onog vjerskog koncepta.
Ta je borba, nažalost, počesto prljava. Umjesto u vlastitim vrijednostima, argumenti u svoju korist traže se u kaljanju onoga drugoga: njegovih svetih knjiga i likova, sve do kompletnog religijskog koncepta. Na svoju vjeru gleda se kao na anđeosku, na druge kao na đavolje!
Mnogo crvene, a još više duhovne krvi proliveno je u stoljećima iza nas između judaizma i kršćanstva, zatim između samih kršćana – koji su se podijelili na katolike, ortodokse, protestante, baptiste i dalje – a onda i u odmjeravanju pobožnih ljudi staroga kova sa sljedbenicima novog vjerozakona i posljednjeg Božijeg poslanika. Naivno je, pri tome, misliti da se ovom svojevrsnom ratu bliži kraj. Još će se Gospodar iz svojih visina nagledati kako se njegovi dunjalučki podanici glože oko toga ko mu i kako bolje služi!
Izgleda da smo upravo ovih godina svjedoci rasplamsavanje te borbe. Bog najbolje zna kako će se ona okončati. Ljudi, sa svoje strane, znaju da će radi toga život na Zemlji biti sve gori i gori. Pogotovo kad gledaju kako se mržnja pokušava maskirati odorom fobije, odnosno straha od onoga drugoga.
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...