29. 03. 2014.

Lagumdžija: Sam svoj dželat

Predsjednik SDP-a tvorac je i dirigent ubjedljivo najlošije vlasti koja je dosad viđena na ovim prostorima


Zlatni dečko bosanske politike, kako su nekad tepali Zlatku Lagumdžiji, vjerujući da će se razviti u vrsnoga lidera, iznevjerio je sve nade. Danas o njemu sa zgražavanjem govore i protivnici i saradnici. Njegovi glasači sami sebi se gade jer su povjerovali u Zlatkovu predizbornu pjesmicu-lažljivicu.
I u stranačkom vrhu je strka i panika. Vođa baulja kao slon po staklarskoj radnji, a oni ne znaju kako da ga uklone sa trona na kojem se usjedio već sedamnaestu godinu.
Možda su u pravu oni koji, pola u šali – pola u zbilji, govore da su Lagumdžiju politički uništili biološki uzroci. Nekim čudom, njemu se iz godine u godinu pojačava moć govora, a pri tome dramatično smanjuje sposobnost slušanja. Šef SDP-a svakome komanduje i soli pamet, ali je na tuđe riječi potpuno gluh. I Englez, kojeg je doveo za šaptača, hvata se za glavu zbog toga što se prihvatio nemoguće misije čišćenja Zlatkovih fleka.
Lagumdžija odavno ne želi ni s kim da se savjetuje, a kamoli da s nekim dijeli odluke. On je za sve postao „sam svoj majstor“. Kome je po volji, neka ga uz njega. Kome takva šefovska narav ne odgovara, eno mu izlaznih vrata! Prvo Durakoviću i Bogićeviću, na kraju i Željku Komšiću.
Gazio je Zlatko pri tome i po kumstvu i prijateljstvu, a kamoli po političkom fer-pleju. Zato je i ostao okružen, uglavnom, klimoglavcima i bolesnim karijeristima poput sebe. A šta onda može da proistekne iz takvog društva nego blamaža za blamažom, neuspjeh za neuspjehom.
Prvo je, da sravnimo samo ovomandatno Zlatkovo djelo, dobacio pojas spasa Stranci demokratske akcije. Nakon izbora 2010. godine stekli su se uslovi da stare kvariše i dugoprstaši konačno propadnu kroz fotelje. I sami su se s tim bili pomirili, dok im se odjednom nije ukazao milosrdnik. Lagumdžija im je ponudio stranački pakt i već time naznačio da njegovo ponašanje u vlasti neće biti ni nalik predizbornim obećanjima, odnosno lažima.
Prvu veliku grešku pratila je druga, još veća. U stvaranje „države za čovjeka“ krenuo je SDP sa sljedbenicima ideja koje su svojedobno stvorile državu zločina (NDH). Kroz iglene uši u vlast je Zlatko uvukao crnokošuljaše iz HSP-a, koji i danas obožavaju Antu Pavelića. Već tada je barem pola „crvenih“ glasača kazalo: Jednom si nas ovako namagarčio, Zlatko, ali nećeš više nikada!
Obje pomenute greške Lagumdžija je ubrzo priznao. Pokušao se riješiti i „zelenih“ i ustaša. Umišljeni genije, a ustvari neviđena politička šeprtlja, time je zatvorio krug svojih nakaradnih  eksperimenata. Postao je tvorac i dirigent najlošije vlasti koju je ovdje iko ikada sklepao. Uzgred, ona je izazvala i dosad najveći talas masovnih građanskih protesta.
Za univerzitetskog profesora i dijete iz fine kuće, nažalost, još se mnogo ružnog zalijepilo. Optužuju ga za lopovluk i korupciju. Čačka ga i njegov dojučerašnji intimus Željko Komšić, koji se javno „iščuđava“ nad Zlatkovim imetkom iz bajke. A znali su jedan o drugome bezmalo sve, zar ne?
Žalosna je sudbina Zlatka Lagumdžije. No, sam je za nju kriv, sam je postao svoj dželat. U svaku stupicu, koju je drugima pravio, sam je upadao!
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...