Stranci
čvrsto stoje između zavađenih političkih strana, ali nam oni, osim ohrabrivanjem,
ne mogu pomoći u skretanju pažnje vlasti sa nacionalnih na životne probleme
Bosna
i Hercegovina vrti se u začaranom političkom krugu: ni da se raspadne ni da se
učvrsti kao normalna država kojoj će biti lojalni svi njeni građani. Tim građanima
davno bi postale dosadne priče koje se stalno ponavljaju - jedne o ukidanju
BiH, druge o ukidanju Republike Srpske - da nisu svjesni kako je, uz hljeb, ta
„dosadna“ tema za njih od životne važnosti.
U
sličnom su raspoloženju i strane diplomate koje se bave našom zemljom. Sve što
su javno, u ime svojih država, rekli već stotinama puta, moraju da ponavljaju i
hiljaditi put.
U
toj poziciji našao se i „privremeni ambasador“ SAD u BiH, Nicholas M. Hill,
kada se danas obratio članovima asocijacije intelektualaca „Krug 99“. U njegovom
govoru mogu se praktično prepoznati sve američke diplomate koje se našom zemljom
bave u posljednje dvije decenije.
Pred
sve njih postavljalo se pitanje stabilizacije, čak i državnog opstanka Bosne i
Hercegovine. A javnost je odavno naviknuta da upravo od njih traži pouzdani odgovor.
Hill
je pred domaćim intelektualcima ponovio stare stavove. Prvi i najvažniji je onaj
o suverenosti i jedinstvu BiH, o njenom nepovredivom teritorijalnom integritetu
i dejtonskoj aritekturu po kojoj državu čine dva entiteta i distrikt Brčko. Taj
princip ni u kom slučaju se ne dovodi u pitanje. No, njegov dio je i nepovredivost
statusa entiteta i kantona u državnom ustrojstvu, smatra Hill.
Drugim
riječima, ćoravim poslom zanimaju se oni koji dovode u pitanje samu državu. No,
prazna je i priča onih koji žele da pokopaju Republiku Srpsku ili da ukinu
kantone u federalnom dijelu zemlje.
Hill
je vrlo konkretno istakao da postoji plan za reformisanje Ustava Federacije
BiH, ali da u tom dokumentu nigdje nema ni pomena mogućnosti za ukidanje
kantona. Također je začepio usta onima koji „se pokušavaju riješiti Republike
Srpske“. To je za njega samo san, politička kampanja bez šanse za realizaciju,
kojom ovdašnji političari propagandno zamajavaju svoje glasače.
Ozbiljan
čovjek ne treba da sumnja da će biti onako kako govori gospodin Hill. Uostalom,
predizborna je godina. Političari igraju po staroj šemi, pokušavajući da
nacionalnom vatrom zagriju srca svojih sunarodnika. Realne opasnosti oni pri
tome namjerno uvećavaju, a nije im strano ni izmišljanje.
U
ta kola upregnuti su mediji, ali i razne lobističke kompanije i istraživačke agencije.
Većina anketa koje govore ovo ili ono naručene su i plaćene iz stranačkih blagajni,
kako bi njihovim željama ili fantazijama dale neka „čvršća“ uporišta u
tobožnjim stavovima javnog mnjenja. Mediji dnevno izmišljaju priče u kojim je
(neravnopravna) nacija glavni junak. Nema sumnje, također, da se i političari i
stranke, formalni konkurenti, među sobom dogovaraju po principu: napadni ti mene,
pa ću ja tebe. A onda ćemo i jedni i drugi da izvučemo izborni profit!
Teško
je u ovom času procijeniti koliko će ove predizborne godine biti učinkovita ta
stara šema, koja je dosad redovito pobjeđivala. Dio ljudi pokazuje znakove osvještavanja:
pitaju za hljeb i ekonomiju, a ne za naciju i entitet. No, zasad je to još nejak
pokret. On može u narednim mjesecima da naraste. Ali, može i da splasne. Moguće
je da vješti politički spletkaroši, sa praznim pričama o raspadu BiH ili
ukidanju entiteta i kantona, opet za sebe pribave željeni politički profit.
Kad
sve ovo saberemo, može se zaključiti da je BiH u pat poziciji. Svoja kola niko
ne može da pomakne ni centimetar naprijed: ni separatisti ni pobornici
radikalnih promjena dejtonske strukture. Nesretni su zbog toga i jedni i drugi.
No, u tome i jeste možda i ključni problem BiH.
Zabavljena
odbijanjem stalnih bočnih ataka, ona za svo to vrijeme stagnira. Ni kola reformi
ne pomjeraju se ni za jedan milimetar. Puka mašta su i Evropska unija i NATO. Ekonomija
sve dublje propada, a životni standard građana na stalnoj je silaznoj putanji.
Utjehu
imamo: Bosna neće nestati sa geografske karte. Za to je najzaslužnija čvrstina
međunarodne zajednice, koja stoji između zavađenih strana. No, gdje je nada da
će se, s druge strane, dešavati nešto pozitivno u onome od čega se živi?
Za
taj dio posla zadužene su domaće vlasti. Čitaj: Niko! Ili će ih socijalni bunt,
koji je malo podigao glavu, ipak natjerati da veći dio svoga radnog dana ubuduće
tome posvećuju.
Tu
nam stranci, osim ohrabrivanjem, ne mogu pomoći. Moramo to sami ostvariti:
smanjiti političke i nacionalne, a povećati prehrambene i slične apetite. Sa
sitim građanima i njihova zemlja biće manje nervozna.
(Bosnia
daily)
