Od naroda koji sam sebi ne pomaže, i Bog diže ruke
Čovjeku
se život zgadi kad vidi naše ekonomske pokazatelje: sve gori od gorega. Želudac
se dodatno prevrne kad ljudi iz vlasti na sve to odmahnu rukom, u stilu: Ma, nema
to nikakve veze, sutra će ovdje stići stotine miliona maraka! Oni su, kobajagi,
u završnici pregovora sa svjetskim bogatunima koji jedva čekaju da svoj kapital
ulože kod svojih „prijatelja“.
Nema
ga ko se sa svojih bjelosvjetskih ekskurzija, od Izetbegovića do Lagumdžije,
nije vratio sa punom vrećom dolarskih i drugih obećanja. Kad zbrojimo cifre iz
njihovih izjava, i milijarda je premalena da to poklopi. No, kad naopako izvrnemo
svoje novčanike i pogledamo brižljive statistike, vidimo da neko laže.
Brojkama
je, dabome, bolje vjerovati. A one, na našu žalost, kažu da je stranih ulaganja
u BiH sve manje i manje. Milijardi ni od korova!
Ukupna
nova strana ulaganja u prošloj godini su, kako je juče službeno saopćeno,
iznosila 283,86 miliona KM. Kad to sravnimo sa prethodnom, 2012. godinom,
pokazuje se da je ljetina umanjena za čitavu jednu trećinu (34 posto). Pa ni
utjehe tome nema: ovog januara, u odnosu na prošlogodišnji, strane investicije
su dodatno prepolovljene: za 55 odsto!
Tamo
gdje ima para, u razvijenom svijetu, tamo nema magaraca. Jer, stvarno treba
biti šašav pa nešto uložiti u ovu ruinu od zemlje. U njoj ni propisi nisu dobro
napisani, a kamoli da je stvoren poticajan ambijent za investiranje i, općenito,
za ekonomsko razmahivanje. Država je rasklimatana kao stara sećija, politika
jalova i zavađena do srži, a narod trpeljiv do iznemoglosti.
Ništa nam ne ide
na ruku. Vidljivo je to hiljadama kilometara uokolo. A ni sadaki se nije
nadati. Zar ne znamo da i svete knjige lijepo kažu da, od naroda koji sam sebi
ne pomaže, i Bog diže ruke!?
(Dnevni avaz)
