Ruski
predsjednik opasno se zalijeće prema ukrajinskim zalogajima koje on i njegova zemlja
vjerovatno ne mogu progutati
Petnaesta
je godina otkako Vladimir Putin vedri i oblači na političkom nebu Rusije. Ponekad
na predsjedničkoj, katkad na premijerskoj poziciji, on je uvijek gazda Kremlja.
Onako
kako je naučio u svom političkom djetinjstvu, provedenom u krilu obavještajnih
službi (KGB), Putin radi i danas. Šefovska riječ je prva i posljednja.
Putin
je politička kombinacija Supermena, Ramba i Džems Bonda. Majstor je borilačkih vještina,
oči u oči izlazi i pred najopasnije divlje životinje, skija i vozi sve: od glisera
do aviona. Slika je nedavno kompletirana i pratiljom, kakve su redovito ukrašavale
pomenute filmske junake.
Ruski
predsjednik pronašao je novu, mlađu partnericu. Nikakvo čudo: Rusi se često
razvode već nekoliko godina nakon vjenčanja. Dužina Putinovog braka u tom
smislu je imala predsjedničku ozbiljnost.
Ozbiljni
su i liderski uspjesi Vladimira Putina. Iz političke i ekonomske anarhije u
koju su Rusiju uveli Gorbačov i Jeljcin, on je zemlju stabilizirao, pa i
unaprijedio. Rusija je postala ekonomski aktivna, iako se uglavnom oslanja na uzbrzano
crpljenje bogatstava svoje utrobe: nafta, gas, rude...
Putin
u predsjedničkoj vazi ima ruža. Za vratom mu je, međutim, i tovar optužbi za
tiraniju, diktaturu, samovlašće, grubost, korupciju... Prilično su brojni oni
koji ga ne vole. Teško je pri tome odrediti čije je trnje bodljikavije: ono iz
Brisela i Vašingtona ili ono kojim ga bocka domaća opozicija i dio javnosti.
Pokušavajući
da Rusiju brzo podigne iz pepela, u koji je zapala u sovjetskoj socijalističkoj
eri, Vladimir Putin je u svojoj zemlji sigurno postao jedna od najvećih
ličnosti posljednjeg stoljeća. Od svih njegovih prethodnika veći autoritet i
vlast vjerovatno nije imao niko osim Staljina.
Utisak je, ipak, da su Putinovi zvjezdani trenuci
na zalasku. Svaka
energija se troši, pogotovo kad lideri ne stvaraju sposobne nasljednike koji, u
nekom trenutku, mogu preuzeti štafetu u svoje ruke. Suviše krugova Putin je već
optrčao da bi ga noge hitro i čvrsto nosile kao 1999. kada je, kao 48-godišnjak,
prvi put u ruke uzeo ključeve Kremlja.
Najgrublje
se o tome ovih dana izrazila njemačka kancelarka Angela Merkel. Ona se javno
zapitala da li je Putin ''još uvijek u kontaktu sa realnošću''. U telefonskom
razgovoru s američkim predsjednikom Obamom kazala je da on ''živi u nekom svom
svijetu''.
Povod
za ovako grube ocjene radno-mentalne sposobnosti ruskog predsjednika je
ponašanje Moskve u plamtećoj ukrajinskoj krizi. Vidno je da Rusija pokušava, po
svaku cijenu, da zadrži Ukrajinu u svom krilu. Ako ne bude išlo, kao što ne ide,
Putin pokazuje da ne bježi ni od (ne)skrivene vojne intervencije kojom bi
otkinuo dio ukrajinske teritorije.
Zubi
su naoštreni prema Krimu, iako je teško povjerovati da bi Rusija ostala samo na
tome. Dobar dio ukrajinskog jugoistoka, od Donjecka do Harkova, na spisku je
moskovskih želja.
Merkelova
uočava pomenute Putinove apetite i ne može da vjeruje da je nogama na zemlji
onaj ko gaji takve iluzije. Računajući na ogroman otpor koji ovoj ruskoj odiseji
pruža moćni Zapad, zaista treba biti i Bond i Supermen i Rambo, sve u jednom,
pa uspjeti u onome u šta se, izgleda, zalijeće ruski predsjednik.
I
za svijet i za Putina bilo bi dobro da uskoro pokaže kako, i pored slave koja
ga je zanijela, ipak nije izgubio smisao za realnost.
(Dnevni avaz)
