Rođena
u čudu otpora, Bosna i Hercegovina mora postati čudesna i u fazi svoga
državnoga odrastanja
Svoju
državnost mjerimo stoljećima; njezin moderni izraz star je desetinama godina
(ZAVNOBiH). Dan nezavisnosti je najmlađi, ali naš, ipak, najvažniji praznik. Svoji
smo na svome, krojači i vlasnici sopstvene sudbine.
Praznici
nekad zrače s više, a nekad sa manje sjaja. Priređivali bismo bučne vatromete
da nam je država čvrsta kao beton, a njeni žitelji srećni, zadovoljni,
složni... No, takvog praznika još ćemo se načekati.
Svoje
potporne zidove BiH treba učvrstiti. Moramo se bolje međusobno slagati, više i
pametnije raditi, sa svijetom se bolje ravnati u ekonomiji, nauci, životnom
standardu, moralu... Domovini moramo služiti vjerno i s ljubavlju, a da nam ona
uzvraća jednakom mjerom.
Sad
smo na svakoj vrsti manjka. Kuća nam je nakrivljena, a čeljad svega željna. S
pravom smo ljuti i na svoje kormilare. Od onog do ovog 1. marta vlast je mogla i
morala za svoje građane i državu učiniti kudikamo više.
Upravo
ovih dana svjedočimo povicima na takvu vlast, puni nade da će i na tom planu
napokon krenuti upisivanje pluseva. Minusa nam je navrh glave, kao i strpljenja
za one koji obećavaju, a obećanja slabo ispunjavaju.
Uprkos
tome, svoji smo na svome, državotvorni i nezavisni. Slobodno i ponosito
razmahujemo svojim bajrakom. Kako ćemo to tek silovito raditi kad iskoristimo
sve svoje sada zamrle potencijale!
Takav
praznični zanos možemo dočekati samo ako u razvoju svoje zemlje budemo onakvi
kakvi smo bili u osvajanju njene nezavisnosti. Rođena u čudu otpora, BiH mora
postati čudesna i u fazi svoga odrastanja. A za to nam, osim dobrih građana,
treba i dobro vođstvo. Treba nam vlast koja će znati kako da svoje kvalitete i
talente krunišemo političkom, ekonomskom, moralnom i svakom drugom zrelošću.
(Dnevni
avaz)
