Slučajnost je htjela da dvije potpuno različite grupe
ljudi istog dana na dva udaljena mjesta skinu rukavice i grubo progovore o
stanju u Bosni i Hercegovini. Datum može biti i plod slučajnosti. No, ono drugo
– vrući šamari u lice BH vlasti - logički su se poklopili i u Briselu i u Tuzli.
U Tuzli smo u srijedu vidjeli pravo bojište. Psovke,
kamenje, povrede i hapšenja, obilježili su masovne građanske demonstracije. Ministri
su pod zaštitom policije bježali iz svojih ureda. Njihova sigurnost zaista je
bila ugrožena, jer je kroz protestnu masu, uz ostalo, krenula i opasna
rušilačka energija.
U Briselu su se stanjem u BiH bavili zastupnici Evropskog
parlamenta. Ovaj put oni nisu tražili uglađene i sterilne izraze, kao toliko
puta do sada. Doris Pack, na primjer, za govornicom je gotovo poskakivala od bijesa.
S vidnim osjećajem lične povrijeđenosti, uzviknula je: U Bosni nam se rugaju,
njihovi političari nas ismijavaju, ali hoće naš novac!
I Sarah Ludford, predstavnica britanskih liberala,
suštinski je na račun vlasti u BiH izrekla isto ono što govore i demonstranti u
Tuzli. Ona je izrazila nadu da sa tim događajima kreće "Bosansko
proljeće". Time je poslala ohrabrenje građanima BiH da se, mimo
institucija, obračunaju sa svojim zlim gospodarima.
Političko “proljeće” u BiH će se svakako dogoditi.
Ništa drugo građanima nije ni preostalo u pokušaju da discipliniraju svoju
vlast. Stoga su masovni protesti, nemiri, čak i neredi – neminovni! Uostalom, u
srijedu su bespovratno i počeli. A neće stati sve dok vladajuća bagra ne dobije
zasluženu kaznu.
Naredni izbori nisu daleko. No, oni za BiH nisu
spasonosna metoda. I kad se dogode, i kad građani možda glasaju za one koji
nude odgovorniji rad, male su šanse da se ta obećanja i realizuju. Jer, kako
stoje stvari, ovdje nijedna ozbiljna i odgovorna stranka ne može dobiti tako
krupnu parlamentarnu većinu da bi uopće mogla doći u poziciju da provodi program
radikalnih rezova.
Ako u BH politici uopće ima “dobrih momka”, ako na
izborima i dobiju puno glasova, oni će ipak morati da stvaraju koalicije sa
strankama koje su dvadesetak godina uništavale Bosnu. “Loši momci” će uvijek
imati dovoljno glasova da se bez njih ne može formirati praktično nijedan organ
vlasti. Jer, mnogi glasači interesno su vezani upravo za njih.
Iz opšte propasti u BiH nisu profitirali samo
političari i stranke nego i poveliki broj takozvanih “običnih ljudi”. Pod
kišobranom SDA, SDP, SNSD ili HDZ oni su dobili mnogo toga nezasluženoga. Nije ovdje
korumpirana samo vlast; korumpiran je i dobar dio naših komšija, koji imaju
interesni pakt sa strankama koje su dosad najduže bile za državnim kormilom.
Pošto se izborima ne mogu postići potrebni rezultati,
građani moraju na drugi način da utječu na kvalitet rada svoje vlasti. Taj
način može biti sadržan samo u stalnoj i intenzivnoj kontroli izvršavanja
obaveza koje vlast preuzima i obećanja koje daje građanima. Taj način se ogleda
i u grubim pritiscima kojim vlast treba da bude izložena. To su protesti i
demonstracije, kao i pozivanje na odgovornost pojedinačnih funkcionera i
stranaka.
Ljudi koji su glasali za one koji ne rade onako kako
su najavljivali, imaju svako pravo da ih tokom mandata pozivaju na odgovornost i
da na njih vrše svaku vrstu pritiska.
Ako se građani budu tako ponašali, BiH će ući u vrlo
rizičnu socijalno-političku i sigurnosnu zonu. Sa nezadovoljnim masama uvijek
se manipuliralo, među njih se ubacivalo provokatore i svakakve mešetare. Njihov
je zadatak da proteste pretvaraju u opasne događaje, sa obiljem incidenata, sa
ljudskim i materijalnim žrtvama. To bi trebalo da u očima većine građana stvori
dojam da protesti protiv vlasti mogu stanje da učine samo još lošijim nego što
ono jeste.
Taj rizik svakako da postoji. No, s pravom ogorčeni i
životno ugroženi građani moraju s tim da računaju i da pronalaze načine da se
od tih zloupotreba zaštite. Jer, ulog je za njih ogroman: ako ne uspiju
natjerati svoju vlast da radi bolje i odgovornije, ceh će za to platiti upravo
građani. Svi sadašnji loši trendovi postaće još lošiji.
BiH zapljuskuje novi val problema. Nadam se da će njegovu
cijenu, umjesto građana, ovaj put platiti vlast i političari. Takvu sudbinu
višestruko su zaslužili za posljednje dvije decenije svoje katastrofalno loše
vladavine.
U toj ocjeni, kako vidimo, slažu se i evropski
parlamentarci i ovdašnji “obični ljudi”. Nije nimalo nevažno da za
svoj konačni obračun sa parazitskim vlastima dobijemo podršku i od tzv. međunarodne
zajednice.
(Bosnia Daily)
