Ako
svoj obračun sa političkim pokvarenjacima privedemo kraju onda kad na cilj stigne
i gradnja auto-puta na Koridoru Vc, postaćemo svjetski rekorderi u brzini
discipliniranja tiranske vlasti!
Narodni
bijes i razorna protestna energija povlače se sa ulice. Ali ne nestaju; oni
samo mijenjaju svoju adresu.
U
Sarajevu će taj barut, narednih petnaestak dana, stanovati u Domu mladih. Tamo
će se, pod imenom „Plenum građana“, kovati planovi za odlučniji i uspješniji
boj sa korumpiranom vlašću. Pod istim imenom i na sličnim mjestima odrastat će
i kultivisati se i građanski otpor Tuzle, Zenice, Mostara i drugih gradova koji
su već dvije decenije pod okupacijom pljačkaša i prevaranata koji sebe nazivaju
političarima.
Prva
velika utakmica između rogatih i bespomoćnih okončana je – remijem. Pobjednika
još nema. Razbješnjela masa skinula je skalpove četiri kantonalne vlade. Za onu
federalnu nije bilo dovoljno vremena, znanja i energije. Pale su, zapravo, samo
vlade koje je centralna vlast, oličena u vrhovima vodećih političkih stranaka,
svjesno žrtvovala, u nadi da će time smiriti opravdani i očekivani izliv narodnog
bijesa.
Pomenute
vlade pale su u prvih nekoliko protestnih dana, kad je masa stvarno imala
brojčanu silinu. U Tuzli i Sarajevu na ulici je bilo i po desetak hiljada
ljudi. S njima se nije moglo igrati: nešto se njihovom bijesu moralo žrtvovati.
Majstori
manipulacija, koji ovdje vladaju već dvije decenije, znali su, međutim, kako
otupiti oštricu prvog velikog protestnog vala. Uz žrtvovanje političkih pijuna,
poput kantonalnih vlada i njihovih premijera, pomno je provođen važniji scenarij
- kompromitiranje protesta kao oblika discipliniranja tiranske vlasti.
Ako
niste bili na uzavrelim ulicama Sarajeva, Tuzle, Zenice, Mostara, Bihaća, a većine
razočaranih i poniženih građana tamo nije bilo, pokušajte spoznati zašto ste se
od toga suzdržali. U svojim glavama slikovito zaokružite neki od mogućih razloga:
-
niste htjeli da rizikujete život
-
niste htjeli da budete dio izbezumljene i u ponašanju nepredvidive mase
-
niste bili sigurni da će vaši živci ostati mirni, a glava dovoljno hladna i
racionalna
-
niste htjeli da budete manipulirani pijuni
-
nije vam bilo jasno zašto vlast i policija kobajagi štite, a u suštini sami pale
neke važne zgrade
-
prepoznali ste među bundžijama i ljude koji tu ne pripadaju
-
uvidjeli ste da neka tajnovita ruka proteste precizno pretvara u nasilje
-
shvatili ste da vlast, u strogo doziranoj mjeri, troši građansko pravo na
pobunu
-
osjetili ste da je ovo tek početak, pa ste svoje učešće ostavili za nastavak
-
shvatili ste da „proljeće“ ne počinje u februaru nego u martu...
Svaki
pošteni građanin ovih dana se bunio protiv vlasti: neko na ulici, a mnogo više
ljudi u svojoj intimi. Bosanci i Hercegovci imaju svaki mogući razlog da, ako
treba, kompletnu vlast spale na jednoj ogromnoj lomači. No, svaka utakmica ima
dva poluvremena, tu je i tzv. sudijska nadoknada, često se igraju i produžeci,
a ponekad se izvode i penali.
Sve
to traje i sve to neumitno nas čeka. A prije početka drugog poluvremena, zna se,
u svlačionici se izvlače pouke iz prvog dijela igre: traži se taktika za
nastavak, razmišlja se i o izmjenama igrača na nekim pozicijama...
Sad
smo u toj fazi. „Plenumi građana“ još su haotični: ističu više zahtjeva nego
što i kompjuter može da zapamti. Pate od utopija, sitničarenja i pretjerivanja,
unutar sebe prepoznaju „trojanske konje“ i plaćenike vlasti. Uviđaju u svojim redovima
i manjak stručnjaka za rovovske bitke, u kakve spada i obračun sa vlastima.
Ali,
ima i za to lijeka. Recept je strpljenje kombinovano sa upornošću. Cilj se zna,
ali prema njemu ne treba srljati. Treba osvajati pedalj po pedalj protivničkog
terena. Pri tome je jako važno na svoju stranu privlačiti simpatije publike, a
ne – kako je dijelom bilo - tjerati od sebe
svoje prirodne saveznike. Svakodnevnim blokiranjem ulica, naprimjer, više
simpatija se gubi nego što se dobija.
Nema
ovdje čovjeka koji ne zna kad i kako se rađaju kilava djeca: Kad je puno baba!
To će reći da građanski revolt što prije treba da dobije svoje vođe, svoje ideologe,
taktičare i pragmatičare, kreatore i golgetere. U svakom timu uloge moraju biti
precizno podijeljene. Nadam se da će tzv. plenumi znati da pokrenu taj dio procesa,
da će iz njih da se filtriraju i ljudi i taktika, pa i organizacija, za nove
okršaje. Do njih će neminovno da dođe.
Mnogi
ljudi su razočarani što se valjak tako brzo zaustavio, prije nego što je
poravnao sve grbe po kojim hodamo već dvije decenije. Takvi moraju da shvate da
je ono što revoltirani narod sada radi isto što i gradnja auto-puta. Radi se
dionicu po dionicu, i to po precizno određenoj trasi, projektu i dinamici.
Ako
svoj obračun sa političkim tiranima i profiterima privedemo kraju onda kad na
cilj stigne i gradnja započetih dionica auto-puta na Koridoru Vc, postaćemo svjetski
rekorderi u brzini discipliniranja nenarodne, korumpirane, nesposobne i kriminalizirane
vlasti!
