Ako
vlast i dalje bude ignorisala zahtjeve svojih obespravljenih građana, možda će
nam stvarno i trebati „trupe EU“ koje pominje visoki predstavnik Valentin Incko
Tokom
socijalnih protesta koji su obilježili prošlu sedmicu, vlast je pokazala koliko
slabo poznaje svoj narod. Sad već bivši premijer Sarajevskog kantona Suad Zeljković
(SDA) postao je simbol gluposti i bezobrazluka sa svojim ocjenama da se ovdje
ne živi loše i da ljudi nemaju razloga da se žale na svoj životni standard.
Posebno
začuđuje totalno loša procjena koju je vlast imala o spremnosti građana da joj
se suprotstave. Otkud ovoliki gnjev, nervoza, agresivnost i nasilje – začuđeno su
se pitali čak i šefovi policijskih i sličnih službi.
Ova
njihova pitanja izraz su totalne nesposobnosti za ozbiljno vođenje državnih
poslova. Od prvih poratnih dana u Sarajevu, na primjer, građani sami sebe opisuju
kao luđake! Iz ratne opsade niko nije izašao čiste glave i sačuvanih živaca.
Svoj glavni grad sami nazivamo „najvećom ludnicom na svijetu“.
A
šta se od ljudi takvog mentalnog stanja može očekivati? Upravo ono što se i dogodilo!
Svi
treba da budemo srećni što su se bijes i pravi nervni slom građana ograničili
na samo dvije zgrade. Psihički nestabilni i socijalno uništeni ljudi čine mnogo
opasnije stvari od onih koje su tokom protesta činile Sarajlije.
Narušeno
je duševno zdravlje i ljudi u ostalim gradovima koji su zahvaćeni agresivnim protestima.
Da vlast i policija ozbiljno rade svoj posao, davno su iz medija mogli saznati jednu
jako važnu činjenicu: da ovdje, iz godine u godinu, dramatično raste potrošnja
antidepresiva, odnosno lijekova za saniranje psihičkih poteškoća. Naš prosječni
građanin stalno je na rubu nervnoga sloma! Malo mu nedostaje da eksplodira.
Tu
vrstu frustracije ljudi su do sada uglavnom ispoljavali prema sebi ili bližoj
okolini. Puno je nasilja i kriminala. No, u času kad psihički labilni,
obespravljeni i egzistencijalno ugroženi ljudi izlaze na ulicu da protestuju,
njihovo mentalno stanje postaje jako važan faktor.
Za
to vrijeme, vlast se ponaša potpuno kontraproduktivno. Zlatko Lagumdžija,
Nermin Nikšić, Bakir Izetbegović i drugi, umjesto smirivanja, ljude samo
dodatno iritiraju. Je li moguće da oni nisu svjesni šta rade sa, na primjer,
širenjem laži da je među sarajevskim demonstrantima pronađeno 12 kilograma droge!
I to nastavljaju da govore i nakon službenog policijskog demantija!
Pomenuti
funkcioneri ulje na vatru dolijevaju i proglašavanjem demonstracija huliganskim.
U njima jeste bilo mnogo lošega, no – to ni najmanje ne utječe na ocjenu o
opravdanosti protesta, čak i njihove agresivnosti.
Mnogi
ljudi u današnjoj BiH su hodajuće bombe, teškim životom izranjavane osobe koje se bore za biološki opstanak. Ako
svi takvi izađu na ulicu, plašim se da bi se u plamen pretvorilo pola Sarajeva!
U
tom slučaju, na udaru bi, osim zgrada u kojim sjedi vlast, mogla biti i imovina
visokih funkcionera. Ona je, uostalom, već napadnuta u Bihaću. Tamo su
demonstranti udarili na porodičnu kuću kantonalnog premijera Lipovače i na privatni hotel za koji se govori da je u
vlasništvu tog političara. A sinoć je u Sanskom Mostu spaljena vikendica
federalnog ministra Halimovića (SDA).
BiH
je bure baruta. Protesti i nemiri mogu se smirivati samo kratkotrajno: oni će
vjerovatno trajati do časa u kojem će konačno početi da se rješavaju egzistencijalni
problemi koji su ljude i natjerali na građanski otpor.
Do
tada, ogroman je rizik od još većih nereda. Stoga raduje vijest da predstavnici
međunarodne zajednice o tome razmišljaju ozbiljnije od domaće vlasti. O tome govori današnja izjava Valentina Incka.
„Ako
stanje bude eskaliralo, moraćemo eventualno da razmišljamo i o trupama Evropske
Unije“, najavio je Visoki predstavnik.
Nadam
se da se ta mogućnost zaista i planira u međunarodnim krugovima, da ovo nije
samo neobavezujuća Inzkova misao. Jer, ono što smo dosad vidjeli, moglo bi da
bude samo blaga uvertira za mnogo veću eksploziju.
I
građani i vlast i međunarodna zajednica moraju totalno ozbiljno da shvate
veličinu opasnosti i izazova pred kojim se nalazimo. Protesti i opravdani
zahtjevi osiromašenog i obespravljenog stanovništva moraju imati apsolutnu
podršku, ali i pomoć od svih faktora koji mogu utjecati da se u ovim događajima
izbjegnu ljudske i materijalne žrtve.
Kao
glavnu opasnost za građanski red i mir pri tome trebamo tretirati vlast i njene
lidere. Kako su nečovječno dosad vladali, ne bi nas začudilo da upravo oni,
ubacivanjem svojih plaćenika u redove demonstranata, pokušaju da insceniraju
haos i bezakonje, sve do ljudskih i drugih žrtava. To bi samo njima bilo od
koristi.
