Režiseri „Slučaja Orić - Meholjić“
pokušavaju od građana još jednom da naprave budale, da po ko zna koji put,
umjesto hljeba, narodu podmetnu – igre!
Naša tragedija se nastavlja. Zločini
su prvo bili ratni, sad su politički. Uz tragiku su, vremenom, kombinovani sa elementima
komike.
Povodom za ove zaključke je farsa
koja je iz Beograda pokrenuta raspisivanjem potjernica za srebreničkim vođama otpora
Naserom Orićem i Hakijom Meholjićem. Znamo kako su okončana ranija hapšenja
Ejupa Ganića i generala Jovana Divjaka, do kojih je došlo po istom principu
koji se i sada pokreće iz Beograda. Srpsko pravosuđe i država u tim su se
slučajevima obrukali pred međunarodnim pravom i javnošću.
Isto će se, bez ikakve sumnje, dogoditi
i sada. Stoga se postavlja pitanje: zašto Beograd pokreće projekte koji su
unaprijed osuđeni na neuspjeh?
Svakome pametnom sve je jasno.
Prvo, Srbija će uvijek pokušavati da ublaži ili zamaskira svoju krivicu za ratne zločine koji su pod
njenim patronatom izvršeni svojedobno u Bosni i Hercegovini. Drugo, lažnim
patriotizmom i tobožnjom brigom za nacionalne interese i ova srpska vlast će,
kao i sve prethodne, pokušavati da odobrovolji
svoje glasače u trenucima kad oni kreću prema glasačkim kutijama. A taj
se trenutak bliži i u Srbiji i u BiH: tamo već za dva mjeseca, kod nas za pola
godine.
Sva ova atmosfera jako odgovara i
Miloradu Dodiku, koji je naučio da živi od izmišljanja nacionalnih strahova,
umjesto od rješavanja konkretnih problema. Ni bošnjačkoj politici nije mrsko
što se sve ovo dešava, jer ni ona nema snage ni volje da povede brigu o onome
od čega građani žive. I ona se radije bavi prošlošću. To su problemi o kojim se
godinama može pričati, a da se pri tome ništa ne riješi. Ali se zato dobijaju
„odlikovanja“ za nacionalnu pravovjernost.
Sve što se već desetak dana
dešava u „Slučaju Orić - Meholjić“ u suštini je jedan novi, mirnodopski zločin
protiv čovječnosti. Režiseri tog slučaja pokušavaju od građana još jednom da
naprave budale, da po ko zna koji put, umjesto hljeba, narodu podmetnu – igre!
I tako će se nekih mjesec dana gomilati teške riječi, prijetnje, optužbe i
kontraoptužbe, da bi potom na sve legla prašina. Niko se ubrzo neće ni osvrtati
na „Slučaj Orić – Meholjić“, kao što se danas ne osvrće na „Slučaj Ganić“ ili
„Slučaj Divjak“. A sjećamo se kakva drama je od njih svojedobno pravljena i u
međunarodnoj i u domaćoj javnosti.
Ove prljave igre odvijaju se u
trouglu Beograd – Sarajevo – Banjaluka. Međutim, u njih je svaki put upletena i
međunarodna zajednica, njene organizacije ili pojedine države. Jednom je to
bila Velika Britanija, drugi put Austrija. No, u svim tim slučajevima
neizbježni akter je i Interpol. Preko njega se manipulira potjernicama i drugim
oblicima potrage za ljudima nečiste savjesti.
Na posredan način u sve ovo
umiješan je i Haški tribunal. U Orićevom slučaju, naprimjer, haški istražitelji
od „A“ do „Ž“ su svojedobno utvrdili ulogu srebreničkog komandanta u tamošnjim ratnim
dešavanjima. Znamo da je Orić oslobođen odgovornosti. Stoga pokretanje nekog
novog procesa protiv njega, za stare „grijehove“, u suštini nije nikakvo
regionalno pitanje na relaciji Beograd – Sarajevo. To je direktni udar na međunarodno
pravosuđe i zakonodavstvo. Zašto Beograd, umjesto neozbiljnih potjernica, ne
pokrene pred Haškim tribunalom proces ozbiljnog preispitivanja suđenja Oriću,
naprimjer?
Jasno je zašto to Beograd ne čini.
Dobiće iz Haga glatku odbijenicu. Stoga nije jasno zašto se u sve ovo, na
autoritativan način, ne umiješaju te dvije institucije: Interpol i Haški
tribunal. U svojim kartotekama oni imaju precizne fajlove i Nasera Orića i
Hakije Meholjića, kao što su imali i dosijee Ganića i Divjaka. Iz njih se jasno
iščitava da nema nikakvih elemenata koji opravdavaju progon pomenutih ljudi.
Zašto rukovodstvo Interpola to
nijednom nije jasno kazalo Beogradu? Zašto nisu zaprijetili i kaznom svojim
„nestašnim“ kolegama koje se poigravaju tako ozbiljnim sredstvima u kakva
spadaju međunarodne potjernice?
Umjesto zaključka, evo pitanja:
je li moguće da i međunarodnoj zajednici i njenim institucijama odgovara da se
ovaj roviti region neprestano vraća u vremena zbog kojih smo i Srbija i mi
unakaženi društveno, politički, ekonomski i na svaki drugi način? Ako to
međunarodnoj zajednici ne odgovara, ona to u „Slučaju Orić – Meholjić“ jasno
može pokazati jednostavnim reagovanjem preko Haga i Interpola.
Takvog reagovanja, nažalost, i ne
vidimo i ne čujemo.
(Bosnia Daily)
