03. 09. 2012.

Krivi put


Spas za sirotinju nije u sitnom međusobnom potkradanju, pa i ozbiljnom kriminalu, nego u obračunu sa lijenom i gramzivom vlašću, uzročnikom socijalnog samoubistva Bosne i Hercegovine


Zlo i nepoštenje nekome su u krvi. Teške socijalne prilike, oskudica i siromaštvo, ipak su tlo sa kojeg, diljem svijeta, kriminal regrutuje glavninu svoje vojske.
Taj izvor i kod nas je postao nepresušan. Nije teško razumjeti gospođu iz Banje Luke, koja je nedavno priznala da mjesecima u prodavnicama krade mlijeko i hljeb – da joj ukućani ne bi pomrli od gladi. Nagon za opstankom vjerovatno potiče i ljude koji sa tuđih njiva i bašta, u gluho doba noći, beru po dvije-tri kese boranije, paradajza, paprike, taman da se nađe za dva-tri ručka.
Drugi znaju usijeći i tuđu bukvu ne bi li se njome ogrijali. Korak po korak, neki tako zapadaju i u kandže ozbiljnijeg lopovluka. U nedostaku radnog mjesta i barem minimalnoga prihoda, kriminal postaje njihov „posao“.
U zlom vremenu i pošten čovjek se kvari, žmuri na obraz i građanski red. Lijek za neimaštinu traži se i u nečasnim rabotama, naoko nevinim, ali sa kojih se lako sklizne i s onu stranu zakona.
Ovaj obrazac sociolozima je dobro poznat. Politolozi, pak, znaju da sirotinja buja tamo gdje nema čvrstog političkog i ekonomskog kormila - u društvima razvijene korupcije, otimačine i neodgovornosti.
Ispod ovakvog opisa staviti potpis: Bosna i Hercegovina, to znaju i prvačići. Zreliji ljudi se, međutim, pitaju: do kada će lijek za svoje nedaće sirotinja tražiti u krađi i kriminalu, još češće u tihom, bespomoćnom odumiranju?
Taj put je pogrešan. Onaj pravi, jedini učinkoviti, u organiziranom je, žustrom obračunu sa lijenom i gramzivom vlašću. Naša sirotinja njezino je ružno čedo.

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...