Mediji dijele sudbinu loše ekonomije

Danas je objavljen intervju koji sam, kao direktor novinske produkcije Avaza, imao sa glavnim urednikom "Media marketinga", specijalizovanog BH magazina za profesionalce iz ove oblasti. Objavljeni tekst prenosim u cijelosti

Vlastimir Mijović (1956) se čitavog svog dosadašnjeg radnog vijeka bavio profesionalnim novinarstvom. Ako je novinarstvo zanat, a mnogi kažu da jeste, onda je Mijović jedan od najvećih, ako ne i najveći majstor tog zanata danas u Bosni i Hercegovini. U svojoj je karijeri napisao hiljade tekstova. Dominatno je opredijeljen za pisanje analitičkih tekstova i komentara. Danas je direktor svih izdanja novnske kuće Avaz iz Sarajeva, najveće novinske kuće u Bosni i Hercegovini.

Gotovo da nema kompetentnijeg čovjeka za razgovor o bosansko-hercegovačkoj medijskoj sceni.

Kako komentarišete stanje na medijskoj sceni u BiH?

Metafora o maloj bari sa puno krokodila apsolutno je primjenjiva na stanje u ovom medijskom prostoru. Regionalno prednjačimo po broju aktivnih televizijskih i radijskih kuća, a na broj stanovnika i šest dnevnih listova i dvadesetak sedmičnika je, po mom mišljenju, previše.

Prvo, ovo je prostor na kojem se čita znatno ispod evopskoga prosjeka. Drugo, još važnije, ovo je tro-jedinstveno tržište, nacionalno isparcelirano. Srbi čitaju, gledaju i slušaju svoje, Hrvati takođe, a i Bošnjaci isto rade.

Mislim da samo tri medija dobro žive od svoga proizvoda: Dnevni avaz, TV Pink BH i sarajevski Kalman radio. Možda u posljednjih godinu dana u ovo društvo može da se svrsta i OBN televizija, sa naznakom da oni imaju najbolji trend od svih televizijskih kuća u BiH – stalno idu naviše.

Svi ostali su ili elementarna medijska nedonoščad ili produžena ruka vlasti, koja te medije financira misleći da time postiže sopstvenu promociju. Zato imamo masu lokalnih i kantonalnih radio ili TV kuća, koje pokrivaju toliko publike koliko im nije dovoljno ni za doručak. Tanak ručak i oskudnu večeru dodaje im vlast, ljudi koji vole sebe da vide na ekranu ili čuju u eteru, nesvjesni da to ne vrijedi uloženoga novca. S druge strane, takvi mediji životare, teški su i sebi i svojoj publici, u svakom slučaju besperspektivni.

Javni emiteri su posebna priča, dva entitetska i onaj državni – BHRT. Oni su pod izrazitim političkim pritiskom: mijenjaju se njihovi gospodari, stranke na vlasti, ali suština sa njihovom ovisnošću neprestano se produžava. Ujedno, pošto gledaju da zadovolje političke pokrovitelje, oni jedino drže do svojih informativnih programa, dok je sve ostalo zapostavljeno: Federalna TV, naprimjer, pravi samo emisije vijesti, a već godinu dana skoro sve ostale termine popunjavaju reprizama reprizinih repriza, davno viđenim serijama, sapunicama ili filmovima.

Portal Avaza je među najposjećenijim u regiji. Da li je to jedna od mogućih varijanti za razvoj i jačanje printanih medija?

To je, u jednu ruku, naša rezervna varijanta. Mnogi prestaju da kupuju novine, jer im je dovoljno ono što besplatno dobijaju preko interneta. Naš je cilj jasan: ako na kiosku taj čovjek više ne kupuje Dnevni avaz, onda on mora da se zakači na www.avaz.ba. Tako ostaje naš, s tim da se njegova vjernost poslovno i marketinški mora drugačije kapitalizirati.

Planirate li naplaćivati sadržaj na portalu? U Sloveniji je to već zaživjelo, uskoro će u Hrvatskoj i Srbiji.

Pratimo trendove u svijetu i pokušavamo se snaći između besplatne i one druge varijante. Obje imaju i dobre i loše strane, velike svjetske novine još nisu sigurne kojoj varijanti da se priklone.

Mislim da je budućnost velikih news portala ipak u besplatnoj varijanti, gdje se autorstvo naplaćuje brojnošću klikova, odnosno marketingom koji to sobom nosi. Specijalizovani portali će vjerovatno biti podesni za drugu varijantu, za uže ciljne grupe, koje znaju šta traže i koliko to vrijedi.

Koliko ste zadovoljni oglašavanjem u štampanim medijima? Kakav je odnos oglašivača i agencija prema printu?

Rezanje reklamnih budžeta osjeti se i u štampi, premda u manjoj mjeri nego u elektronskim medijima. Avaz odolijeva bolje od drugih, jer imamo izrazito visok tiraž za BH uslove. Ko želi da se oglasi u printu, on prvo dolazi kod nas, bilo preko agencije ili direktno.

Avaz je jedinstven u BiH po svojoj strategiji medijskih popusta. Popust je isti za sve, nema davanja oglasnog prostora u bescijenje, čime medijske agencije sijeku granu na kojoj sjede. Koliko takva strategija daje rezultate?

Damping je opasan, ali najviše za one koji daju reklamni prostor u bescijenje. Kad jednom snizite cijenu blizu dnu, naviknete klijente i oni uvijek traže taj nivo.

Mi u Avazu imamo jasnu računicu. U suštini smo najjeftiniji, ne po nominalnoj cijeni oglasnog prostora, nego po dosegu kod nas objavljene reklame. Kad oglašivač izračuna koliko ga je očiju vidjelo za ono što je kod nas platio, on zna da mu je to neuporedivo niže od onih koji mu prostor nude po bagatelnoj cijeni.

U Avazu biste, na osnovu ovoga što ste kazali, trebali biti zadovoljni prihodima od oglasa. Šta bi se, po vašem mišljenju, trebalo dogoditi da ti prihodi budu veći i stabilniji?

Sumnjam da je iko zadovoljan ovom vrstom prihoda. Uvijek vidite i tražite šanse da se bolje zarađuje. Ključna prilika je u eventualnom rastu BH privrede. Bez njene moći, nema ni novca, ni potrebe za oglašavanjem. Na to reagujemo tako što pokušavamo svojom uređivačkom politikom pomagati u stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta u našoj zemlji. Svako poboljšanje te vrste sutra bi se kapitaliziralo kroz oglasne prihode medija i, naravno, kroz tiraž.

Razgovarao: Ekrem Dupanović