Kako
se sve u ovoj našoj džungli postepeno remetilo, tako je i primitivizam
promijenio svoj oblik i stanište. Danas živi u gradovima i naziva se –
papanluk. Nema gdje ga nema, pa i tamo gdje se ćud maskira prvoklasnim
odijelima, svilenim kravatama i visokim zvanjima.
Pravu
reviju papanluka ovih dana nam je priredila politička elita same državne
metropole. Desetočasovni televizijski prijenos zasjedanja sarajevske kantonalne
skupštine pružio je priliku javnosti da vidi kakva se sve halaša kiti
poslaničkim perjem.
Neko
se ibretio, neko krstio, ali svako normalan morao je biti zgrožen nad spoznajom
koliko loše neki poslanici stoje sa govornom kulturom, bontonom, odnosom prema
kolegama...
Kako li se Konaković, Zukić, Čardžić i drugi tek ponašaju kad u
sali nema kamera, ako se takvih izljeva papanluka ne libe ni pred licem najšire
javnosti?
Nedavno
se, u državnom parlamentu, na sličan način „proslavio“ i potpredsjednik SDA
Asim Sarajlić. Prije njega, u istu instituciju, pravo iz štale banuo je Drago
Kalabić, oponašajući čobanske manire svoga šefa Dodika.
Kratki
medijski izvještaji skrivaju pravu sliku naše političke elite, čijem dijelu je,
ustvari, pravo mjesto na vašarištu ili u večernjoj školi uljudnog ponašanja.
Javni televizijski servisi stoga bi svojim pretplatnicima trebali omogućiti da,
poput onog sarajevskog, detaljno prate i druga parlamentarna zasjedanja.
Ona
bi nam, puno bolje od lažnoga sjaja predizborbnih kampanja, pomogla da spoznamo
kome stvarno stoje fina zastupnička odijela i kravate, a kome u ruke treba
vratiti čobanski štap.
