Oktobarski lokalni izbori prilika su da pokažemo šta (zlo)pamtimo
i kako glasački (ne)kažnjavamo one koji nas vode
Većina birača već danas zna za koga će glasati u prvoj oktobarskoj
nedjelji. Predizborne kampanje, poput ove koja je danas službeno počela za
lokalne izbore, iz čaše u čašu mogu preliti tek poneku kapljicu.
Nema te propagandne kampanje koja biračima nekoga može
naprečac omiliti, a drugoga ogaditi. Stranke i pojedinci na izborima žanju ono
što siju u dužem, dvogodišnjem ili četvorogodišnjem periodu. Narod prati,
pamti, udara recke, sabira pluseve i minuse i, na kraju, iskazuje svoj
osmišljeni i odvagani birački sud.
Ovdašnji glasači nisu nimalo neuki. Većina će se čak po
deseti put, od 1990. do danas, suočiti sa izbornim listićima. Golemo je to
iskustvo kojeg se, s razlogom, plaše stranke koje su učestvovale u svim
dosadašnjim izbornim ciklusima.
Kako narod (zlo)pamti, najbolje znaju SDA i SDS. Ove stranke
u početku su hametice kosile svoje suparnike; danas se iz sve snage upinju ne
bi li primamile bar trećinu nekadašnjih glasova.
Svi naši neprestani porazi, ustvari, porazi su naših dosadašnjih
političkih kormilara. Ceh za te neuspjehe oni su plaćali na svim izborima,
premda nikad u mjeri koju su zaslužili. Ovaj oktobar stoga je prilika da se
konačno glasački raščisti sa onima koji su nas vodili najduže i, istovremeno,
najlošije.
Najmanje što za sebe možemo da učinimo, to je da se
odreknemo njihovih daljnjih usluga, da pokažemo šta i kako (zlo)pamtimo i kako
to, s pravom, kažnjavamo.
