Hoće
li i Srpska demokratska stranka, kad nadjača Dodika i dobije međunarodnu podršku, sa sadašnjih slatkih riječi
preći na gorke?
U
političkoj džungli Bosne i Hercegovine ništa nije nemoguće. Ali, da vam je neko
1998. ili 2006. godine rekao da će SDS pokušavati da ukroti nacionalističku
politiku Milorada Dodika, odmah biste pomislili da to govori lud ili politički
nepismen čovjek.
Ispostavilo
se da su „luđaci“ ipak bili u pravu. Danas to znaju i domaće i strane političke
snage koje su Dodika prvi put, prije 15 godina, instalirale na premijersku
funkciju u Republici Srpskoj. Velike nade u konstruktivniju srpsku politiku
izjalovile su se i nakon drugog kruga Dodikove dominacije u RS. Međunarodna
zajednica, koja ga je obilato pomagala, danas je svjesna da se on pretvorio u
veliko političko zlo.
Razumni
tonovi iz srpskog političkog miljea u BiH danas najčešće dolaze iz Srpske
demokratske stranke. Njen predsjednik Mladen Bosić čak je, i prije bošnjačkih
lidera, sasuo kantu vode na Dodikovu najnoviju piromansku izjavu. Radi se o
tvrdnji predsjednika RS da se u BiH intenzivno radi na islamizaciji društva.
„Postoje
ozbiljni projekti da se iz islamskog svijeta u BiH naseli između 300.000 i
500.000 ljudi koji bi mogli da promijene sliku BiH“, rekao je Dodik.
Predsjednik
SDS-a Bosić u svom je reagovanju zatražio dokaze za Dodikove tvrdnje. U
suprotnom, po njegovom mišljenju, „to su samo špekulacije usmjerene na dizanje
straha i tenzija među narodima u BiH kako bi se zaustavio pad rejtinga SNSD-a i
skrenula pažnja s problema u RS-u“. Bosić dodaje „da je to opasna igra čovjeka
koji je spreman na sve da bi ostao na vlasti“.
Dodiku
će se vodeća uloga u Republici Srpskoj vjerovatno, na narednim izborima, izmaći
iz ruku. Prošlogodišnji lokalni izbori pokazali su da SDS napreduje krupnim
koracima. Oni će biti još i veći kad se uračunaju svi negativni poeni koji se ovih
dana slažu na Dodikov saldo, od opravdanih sumnji za korupciju do katastrofalne
ekonomske politike koju je vodio.
Posebno
su vidni loši rezultati Dodikovih aranžmana sa stranim „investitorima“. Poslove
sa Rusima, Česima i Litvancima on je sklapao tako da postoji opravdana bojazan
da nakon tih „investicija“ zamre svaki privredni život u Bosanskom Brodu,
Modriči, Zvorniku, Vlasenici, Gacku, da to postanu gradovi-mrtvaci. Odštete koje će RS morati da plati iz
entitetskog budžeta dovešće do toga da će, kroz poreze, svi građani RS-a morati
da namiruju te „investitore“. Njima je Dodik davao sve, a nije ih obavezivao ni
na šta. Uvećavalo se, kako ga optužuje opozicija, samo njegovo lično bogatstvo.
U
takvoj situaciji, Dodiku može da pomogne jedino radikalizacija međunacionalnih
odnosa. Kad bi ga u tome, uzvraćanjem svađalačkih tonova, pomogle bošnjačke
stranke, tada bi se njegove šanse za spas uvećale. No, te stranke više se ne
upuštaju u vatrene duele sa Dodikom: puštaju ga da galami, da izmišlja i
pokušava da skrene pažnju javnosti na pogrešnu stranu.
Svoju
šansu u ovoj situaciji vidi konkurentski SDS. I bez citirane izjave Mladena
Bosića, posljednjih mjeseci je iz SDS-a došlo niz ocjena koje ovu stranku
legitimiraju kao nacionalno pomirljivu, pa i konstruktivnu. I domaća i
međunarodna politika prati to sa simpatijama.
No,
ključno pitanje glasi: ako je Dodik na sve spreman da bi sačuvao vlast, jesu li
i oni u SDS-u na sve spremni da mu je uzmu? Ili i oni, kao nekad Dodik, kad mu
je trebala međunarodna podrška, samo glume kooperativnost i nacionalnu
toleranciju. Možda će i oni, kad dođu na tron, promijeniti pjesmu, kako je to
radio Dodik?
Odgovor
na ovo pitanje već sada treba tražiti, da sutra ne bude kasno, kako se zadocnilo sa
Dodikom. Zar nisu, prije njega, maske mirotvoraca navlačili i Slobodan
Milošević i Biljana Plavšić? I oni su činili političke manevre koji su vraćali
vjeru u njihov razum i dobronamjernost. A onda su skidali maske i pokazivali
staro lice. Biljana Plavšić u suzama se kajala za loša djela koja je počinila,
samo da bi u Hagu dobila manju kaznu. Čim je napustila rešetke, na sve to je
pljunula i starost provodi puna nekdašnje nacionalističke ljutine.
Isti
ovaj put mogao bi proći i SDS, koji ponovo ima izglede da zavlada srpskom
politikom u BiH, ali i da dobije status miljenika međunarodnih krugova. Ne bi
bilo dobro da se istorija na ovaj način ponovi. Ali, upravo ona uči nas da oni
koji dolaze govore slatko i tolerantno. Nažalost, kad preuzmu dirigentsku
palicu, političko iskustvo s njima postaje, bar je dosad tako bilo - jako
gorko.
(Bosnia Daily)