03. 11. 2013.

Srpski politički kameleoni

Hoće li i Srpska demokratska stranka, kad nadjača Dodika i dobije međunarodnu podršku, sa sadašnjih slatkih riječi preći na gorke?


U političkoj džungli Bosne i Hercegovine ništa nije nemoguće. Ali, da vam je neko 1998. ili 2006. godine rekao da će SDS pokušavati da ukroti nacionalističku politiku Milorada Dodika, odmah biste pomislili da to govori lud ili politički nepismen čovjek.
Ispostavilo se da su „luđaci“ ipak bili u pravu. Danas to znaju i domaće i strane političke snage koje su Dodika prvi put, prije 15 godina, instalirale na premijersku funkciju u Republici Srpskoj. Velike nade u konstruktivniju srpsku politiku izjalovile su se i nakon drugog kruga Dodikove dominacije u RS. Međunarodna zajednica, koja ga je obilato pomagala, danas je svjesna da se on pretvorio u veliko političko zlo.
Razumni tonovi iz srpskog političkog miljea u BiH danas najčešće dolaze iz Srpske demokratske stranke. Njen predsjednik Mladen Bosić čak je, i prije bošnjačkih lidera, sasuo kantu vode na Dodikovu najnoviju piromansku izjavu. Radi se o tvrdnji predsjednika RS da se u BiH intenzivno radi na islamizaciji društva.
„Postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog svijeta u BiH naseli između 300.000 i 500.000 ljudi koji bi mogli da promijene sliku BiH“, rekao je Dodik.
Predsjednik SDS-a Bosić u svom je reagovanju zatražio dokaze za Dodikove tvrdnje. U suprotnom, po njegovom mišljenju, „to su samo špekulacije usmjerene na dizanje straha i tenzija među narodima u BiH kako bi se zaustavio pad rejtinga SNSD-a i skrenula pažnja s problema u RS-u“. Bosić dodaje „da je to opasna igra čovjeka koji je spreman na sve da bi ostao na vlasti“.
Dodiku će se vodeća uloga u Republici Srpskoj vjerovatno, na narednim izborima, izmaći iz ruku. Prošlogodišnji lokalni izbori pokazali su da SDS napreduje krupnim koracima. Oni će biti još i veći kad se uračunaju svi negativni poeni koji se ovih dana slažu na Dodikov saldo, od opravdanih sumnji za korupciju do katastrofalne ekonomske politike koju je vodio.
Posebno su vidni loši rezultati Dodikovih aranžmana sa stranim „investitorima“. Poslove sa Rusima, Česima i Litvancima on je sklapao tako da postoji opravdana bojazan da nakon tih „investicija“ zamre svaki privredni život u Bosanskom Brodu, Modriči, Zvorniku, Vlasenici, Gacku, da to postanu gradovi-mrtvaci. Odštete koje će RS morati da plati iz entitetskog budžeta dovešće do toga da će, kroz poreze, svi građani RS-a morati da namiruju te „investitore“. Njima je Dodik davao sve, a nije ih obavezivao ni na šta. Uvećavalo se, kako ga optužuje opozicija, samo njegovo lično bogatstvo.
U takvoj situaciji, Dodiku može da pomogne jedino radikalizacija međunacionalnih odnosa. Kad bi ga u tome, uzvraćanjem svađalačkih tonova, pomogle bošnjačke stranke, tada bi se njegove šanse za spas uvećale. No, te stranke više se ne upuštaju u vatrene duele sa Dodikom: puštaju ga da galami, da izmišlja i pokušava da skrene pažnju javnosti na pogrešnu stranu.
Svoju šansu u ovoj situaciji vidi konkurentski SDS. I bez citirane izjave Mladena Bosića, posljednjih mjeseci je iz SDS-a došlo niz ocjena koje ovu stranku legitimiraju kao nacionalno pomirljivu, pa i konstruktivnu. I domaća i međunarodna politika prati to sa simpatijama.
No, ključno pitanje glasi: ako je Dodik na sve spreman da bi sačuvao vlast, jesu li i oni u SDS-u na sve spremni da mu je uzmu? Ili i oni, kao nekad Dodik, kad mu je trebala međunarodna podrška, samo glume kooperativnost i nacionalnu toleranciju. Možda će i oni, kad dođu na tron, promijeniti pjesmu, kako je to radio Dodik?
Odgovor na ovo pitanje već sada treba tražiti, da sutra ne bude kasno, kako se zadocnilo sa Dodikom. Zar nisu, prije njega, maske mirotvoraca navlačili i Slobodan Milošević i Biljana Plavšić? I oni su činili političke manevre koji su vraćali vjeru u njihov razum i dobronamjernost. A onda su skidali maske i pokazivali staro lice. Biljana Plavšić u suzama se kajala za loša djela koja je počinila, samo da bi u Hagu dobila manju kaznu. Čim je napustila rešetke, na sve to je pljunula i starost provodi puna nekdašnje nacionalističke ljutine.
Isti ovaj put mogao bi proći i SDS, koji ponovo ima izglede da zavlada srpskom politikom u BiH, ali i da dobije status miljenika međunarodnih krugova. Ne bi bilo dobro da se istorija na ovaj način ponovi. Ali, upravo ona uči nas da oni koji dolaze govore slatko i tolerantno. Nažalost, kad preuzmu dirigentsku palicu, političko iskustvo s njima postaje, bar je dosad tako bilo - jako gorko.
(Bosnia Daily)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...