07. 11. 2013.

Država za Zlatka

Niko u našoj novijoj političkoj povijesti građanima nije više obećavao, a da je, zauzvrat, manje davao od SDP BiH


Može poživjeti još čitavu vječnost, ali čovječanstvo o sebi neće saznati puno više od onoga što već zna. Jedna od antičkih mudrih poslovica – Daj čovjeku vlast, pa ćeš vidjeti kakav je – potvrdu za svoju univerzalnu vrijednost dobija i danas u Bosni i Hercegovini i njenoj politici.
Da nisu dobili priliku da vladaju, neki političari i stranke bili bi upamćeni kao velike nade, humanisti, demokrate i vizionari. S njihovih jezika godinama je silazio med toliko potreban gorkoj životnoj stvarnosti građana ove zemlje. No, na nesreću tih političara, ali srećom za građane, socijaldemokratska opozicija, koja je vječito tvrdila da je sav naš problem u tome što nas vode mononacionalne stranke, i oni su dobili priliku da pokažu šta znaju. No, jedino što su na kraju od „profesora“ mogli da dobiju, to je najlošija ocjena.
Dodik i njegovi socijaldemokrati prvi su obrukali to lijepo ime. Postali su najproduktivniji proizvođači svađe, nacionalizma i korupcije. Milorad Dodik postao je sinonim za političko zlo, bahatost, lopovluk i bezobrazluk.
I Socijaldemokratska unija (SDU), koja je nakon posljednjih izbora dobila zrno vlasti u nekoliko kantona, danas ima razloga da žali što je iz opozicione tmine izašla pod sjajne reflektore. Tada se vidjelo da tu nema ni političkog koncepta ni individualnog kvaliteta koji bi vodio boljitku države i građana. Danas ne znamo da li ta stranka uopšte postoji, nakon što su dvije struje održale dva kongresa i izabrale dva rukovodstva. Zrno vlasti bilo je dovoljno da tobožnje socijaldemokrate posvađa do krvi.
Najveće razočarenje ipak je SDP BiH. Niko u novijoj političkoj povijesti građanima nije više obećavao, a da je, zauzvrat, manje dao.
Tokom osamnaest poratnih godina, upravo tri posljednje najcrnje su u životu BiH. Krivaca je mnogo, ali glavni su Zlatko, njegova partija i socijaldemokratija. Oni su, kao relativni izborni pobjednici, vodili glavnu riječ u formiranju i funkcioniranju svih nivoa vlasti – od kantona do države.
SDP je dobila izbore na paroli: Država za čovjeka! Ako ima smisla za humor, i sam Lagumdžija vjerovatno se danas šali na račun te svoje verbalne podvale nad kojom se danas zgražava javnost, a najviše oni koji su svoj glas na izborima dali upravo tim političkim prevarantima. Svemu je u međuvremenu služila Lagumdžijina socijaldemokratija, samo čovjeku nije.
I sa korupcijom, na koju su se Zlatkovi jurišnici pred izbore silovito obrušavali, stvari isto stoje. U javnosti preovladava mišljenje da upravo ta grupa ljudi prednjači u koristoljublju,  nepotizmu i privatizaciji društvenih resursa. Kad bi se sabralo koliko su rođaka, prijatelja, komšija i stranačkih aktivista samo Lagumdžija i Nermin Nikšić ugurali na mjesta koja ničim nisu zaslužili, mogli bi da im pozavide i oni koji su vladali čitavih 15 godina.
Bosna i Hercegovina je rasklimana, siromašna i prema građanima gruba i nepravedna država. Upravo u idejama socijaldemokratije, koje se uspješno provode u nizu razvijenih evropskih zemalja, skrivao se možda i najveći potencijal za našu budućnost. Stoga su za SDP 2010. glasale i desetine hiljada ljudi apstinenata i ljudi koji su ranije svoje listiće ubacivali u kutije mononacionalnih stranaka. Danas oni, u bijesu, sami sebi čupaju kosu, a Zlatka čekaju na narednim izborima. Tada će njegovom stranačkom listom čistiti svoje blatnjave cipele.
Poenta nije u političkoj propasti pomenute stranke. Ovdje se radi o – smrti socijaldemokratije. Dodik je uvijek imenom svoje stranke pokrivao jedan nazadni voluntaristički i demagoški koncept. SDU je stranka osvetnika, koji su napustili SDP i formirali svoju organizaciju. No, Lagumdžijina stranka bila je velika nada. U BiH živi još mnogo ljudi koji su bliski ideji socijalne pravde, međunacionalne tolerancije i istinske demokratije. Blamaža SDP-a stoga je posljednji i najteži udarac, pravi nokaut u lice socijaldemokratske političke ideje.
Nakon svega što se desilo, sigurno će Bosnom proteći puno vode dok se neko ponovo usudi da svojoj stranci da socijaldemokratski prefiks. U muzeju političkih grobara za svo to vrijeme stajaće bista Zlatka Lagumdžije, sa crvenom SDP-ovom ružom na reveru.
(Bosnia Daily)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...