Neznalice
u svemu, ovdašnji politički klanovi ne znaju pronaći ni „dopustivu“ mjeru
korupcije
Korupcija
je u samom vrhu top-liste razloga zbog kojih u BiH dolazi malo stranih
investicija. No, pogrešno je misliti da se radi o nekoj endemskoj bolesti koja
hara samo našim prostorom.
Korupcija
odavno ima razmjere globalne pandemije. I u najrazvijenijim evropskim državama
ona je duboko ukorijenjena. O tome svjedoče sve češće istrage i sudski procesi protiv ministara, ali i protiv predsjednika Italije,
Njemačke, Francuske..
I
pored toga, strani kapital utrkuje se da u njima dođe do neke investicije. Pri
tome se podrazumijeva da dio ulaganja mora biti usmjeren i u „sivu zonu“.
U
stabilnim zemljama sve je stabilno, i dobro i zlo. U svemu su jasna i tržišno odmjerena pravila igre. Tako je i korupcija uređena kao neizbježni dio sistema.
Problem nastaje tek kad se prekorače te sistemski zamišljene „dopustive“ granice.
U
našoj zemlji korupcija je divlja. Njen nivo i oblik obeshrabruju čak i one koji
su navikli da u cijenu posla ugrađuju honorare političarima. Razlog za to krije
se u kombinaciji političke nestabilnosti i visoke cijene koruptivnih usluga.
Prvo
što mora da zna onaj koji svoje poslove želi da „podmaže“ je: u koji džep treba
staviti prljavi novac? I drugo: da li se isplati dati sumu koja se traži da bi
se namjestio neki tender ili da bi se neka kompanija protežirala na drugi način?
Već
prvi problem, politička nestabilnost, za mnoge strane ulagače je nepremostiv.
Stranačka struktura državne, entitetske, kantonalne ili opštinske vlasti naizgled
je dobar putokaz. Ali, samo naizgled. U to su se uvjerili mnogi koji su ovdje dolazili
preko potplaćivanja političara. Dali su traženi novac, pokrenuli posao, a onda
su odjednom nestajali predsjednici, ministri, gradonačelnici i drugi kojim su
davane bogate napojnice.
Vlast
se u BiH brzo mijenja, a svaka nova garnitura traži svoj korupcijski udjel. Pri
tome je obično nemilosrdna prema onima koji su „poslovali“ sa prethodno
vladajućom garniturom. Ne svete se oni tim biznismenima nego svojim
suparnicima, strankama koje su sa takvim investitorima bile u specijalnoj
relaciji.
Evo
i primjera. Ako je tačno da su ruske i litvanske kompanije u Republiku Srpsku
ulazile podmićivanjem Milorada Dodika i njegovog političko-poslovnog klana, šta
će se s njihovim biznisima dogoditi kad Dodika više ne bude tamo gdje sada
sjedi?
Jasno
je da će se njihovi poslovi zakomplikovati. Dodikova opozicija već im prijeti,
iako još nije došla u poziciju da odlučuje i presuđuje, čemu se nadaju nakon
sljedećih izbora.
Ovu
lekciju već su naučili oni koji su radili sa SDA, Strankom za BiH ili sa SDP-om.
Prvima su pozicije ozbiljno oslabljene, Silajdžićeva ekipa potpuno je ostala
bez moći, a vrijeme je da se zabrinu i oni koji su poslove lovili preko Lagumdžije.
Njegova stranka će na narednim izborima doživjeti veliki pad.
Ovo
je posebno važno za one strane ulagače koji sa Dodikom i Lagumdžijom trenutno ugovaraju
gradnju hidrocentrala na rijeci Drini. To je posao koji će se produžiti čitavu
deceniju. Ako ga treba „podmazati“, onda se to mora uraditi odmah. A šta sutra,
kad pomenutog političkog dueta više ne bude u vlasti?
Mnogi
strani ulagači već su se opekli na ovu bosansku vatru. Koštalo ih je nedovoljno
poznavanje domaće političke scene, njene nestabilnosti i promjenjivosti.
I
drugi ključni razlog (visoka cijena „dobrih“ usluga) odvraća mnoge strane
investitore od BiH. Deset posto od ukupne vrijednosti investicije – to je
uobičajeni honorar korumpirane vlasti u ovoj zemlji. I to sve unaprijed! Kad su
čuli za tu cijenu, mnogi koji su ovdje dolazili bježali su kući kao da ih sami
đavo tjera. Njima nije bila sporna korupcija, ali jeste njena cijena.
Kao
što ne znaju dobro raditi gotovo ništa, ovdašnji politički klanovi ne znaju
pronaći ni „dopustivu“ mjeru korupcije. Loši u dobru, neznalice su i u prljavim
poslovima. Oni su taoci vlastite bezgranične pohlepe. Zbog nje, nažalost, ispaštaju
podanici takve vlasti.
Rješenje
je, bez šale, možda u tome da građani sakupe novac kojim će svojim političarima
obezbijediti sve što požele, pa da oni onda krenu voditi državu i ekonomiju na
ozbiljniji i poslovniji način. Jer, ovo što sada imamo, stalno i beznadežno
propadanje u ponor, gore je od svake druge varijante.
(Bosnia Daily)
