Je
li moguće da stranke iz Banjaluke konačno počnu da brinu i o Srbima koji žive u
federalnom dijelu Bosne i Hercegovine
U
dobre namjere ovdašnjih političara niko ne vjeruje. I kad se u njihovim riječima
može osjetiti neki uhu ugodan ton, javnost se odmah pita koja podvala iza toga
stoji.
Ovakvu
sudbinu doživljava i inicijativa koju su u srijedu, Ustavnom sudu BiH, uputili supštinski
zastupnici iz SNSD-a, SP-PUP-a i DNS-a. Oni su podnijeli zahtjev za ocjenu
ustavnosti 12 akata koji govore o izgledu grbova i simbola federalnih opština Bosanska
Krupa, Cazin, Ključ, Velika Kladuša, Čelić, Breza, Visoko, Zenica, Posušje,
Vogošća, Kupres te Posavskog kantona.
Kako
je rekao Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS, u tim obilježjima
nalaze se vjerska ili jednonacionalna obilježja poput polumjeseca, šahovnice,
obrisa džamija... U njima se ne mogu prepoznati svi građani i narodi u BiH –
kaže Radojičić.
Čak
i površan pogled na neke „osumnjičene“ grbove i simbole daje za pravo srpskim
apelantima. Ustavni sud BiH mogao bi preko noći da usvoji njihov zahtjev i da tim
opštinama naloži da pod hitno promijene svoja obilježja. Time bi se učinilo ono
što je nedavno uradio Ustavni sud RS, koji je odlučio da grbovi Banjaluke i
Nevesinja nisu u saglasnosti sa Ustavom RS. Oni očigledno zrače vjerskim i
nacionalnim identitetom samo srpskog naroda.
Taj
sud vjerovatno će isto odlučiti i o grbovima još nekih opština u Republici
Srpskoj, o kojim je sudski postupak još u toku. Ranije su, još prije devet godina,
Foči, Bosanskom Brodu i Bosanskoj Kostajnici vraćeni njihovi stari nazivi, iz
kojih je srpska poslijeratna vlast ilegalno izbacila prefiks „bosanski“ i
ubacila „srpski“. Foča se desetak godina nazivala Srbinje.
Prvo
što čovjeku koji prati ovdašnju politiku pada na pamet pri susretu sa pomenutom
inicijativom iz tri srpske stranke, to je da oni pokušavaju da napakoste
hrvatskim i bošnjačkim rivalima. Poruka je: ako vi sporite naše simbole i grbove,
i mi ćemo vaše!
Oni
koji u ovome vide glavni motiv zahtjeva Ustavnom sudu BiH sigurno su u pravu.
Srpska politika, od početka svojih pokušaja da razbije Bosnu i Hercegovinu i da
jedan njen dio osamostali ili pripoji Srbiji, nikad nije pokazivala nimalo brige
za položaj srpskih stanovnika Federacije BiH. Štaviše, ona je uvijek nastojala
da svojim sunarodnicima oteža život u „tuđem“ entitetu, sa krajnjim ciljem da se
potakne njihovo iseljavanje u RS, Srbiju ili
na
euro-američke prostore. Time bi se „potvrdilo“ da BiH nije zemlja u kojoj se
može živjeti složno i multietnički. Logičan rasplet bi, nakon toga, bio raspad
te „nemoguće“ države.
Kad
se ovo zna, onda pomenuta inicijativa poprima izgled farse. A kako bi bilo lijepo,
i za Srbe i za BiH korisno, da iza svega zaista stoji iskrena želja da se život
Srba u Federaciji BiH učini boljim, da im se omogući istinska ravnopravnost, sve
do prava na obilježja koja će u mjestima gdje žive pokazivati svo nacionalno i
vjersko šarenilo te sredine.
Simbolički
bi to izrazilo i brigu za sve druge aspekte života Srba izvan Republike Srpske.
Bio bi to početak stvarnog zalaganja srpske politike za jedinstvenu, multietničku
i tolerantnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će i u životu, a ne samo na papiru,
pripadnici sva tri naroda biti konstitutivni i jednakopravni bez obzira u kom entitetu
žive ili koji je narod brojčano dominantan u određenoj opštini.
Iskreno
govoreći, ne vjerujem u dobre namjere podnosilaca pomenutog zahtjeva. No, bio bih
sretan da pogriješim, da srpska politika demantira moju sumnjičavost. Kad bi se
to desilo, tada bi loptica bila prebačena na hrvatsku i bošnjačku stranu mreže,
tamo gdje također nema dovoljno istinskog zalaganja za tolerantnu i multietničku
BiH. Bošnjački i hrvatski političari za svoju netoleranciju stalno traže i
dobijaju alibi od srpske politike, koja je uvijek bila etnički jednostrana.
Njihovo istinsko raspoloženje i demokratsko opredjeljenje na pravu probu bi
došli tek kad bi srpska politika zaista poželjela da štiti interese svih Srba,
a ne samo onih u Republici Srpskoj, da Bosnu i Hercegovinu puni pozitivnom
energijom, a ne da joj siše krv na slamčicu.
Bio
bih sretan da dođe do ovakve situacije. Tada bi pozitivni nacionalni procesi u
BiH krenuli naprijed na mlazni pogon. Plašim se, nažalost, da taj film još zadugo
neće doći na ovdašnji politički repertoar.
(Bosnia
Daily)
