Umjesto što ih ugošava u svojim metropolama, Evropska unija bi trebala staviti zabranu na ulazak na svoj prostor svim političkim liderima iz BiH sve dok ne riješe "slučaj Sejdić - Finci"
Sve
je skuplje od svađe. Stoga se mora ulagati u političke dogovore i nimalo jeftine
sastanke, na kojim se rješavaju ključni državni problemi. Novac koji se troši
na prevoz, ishranu, smještaj, dnevnice i druge troškove učesnika tih važnih
skupova može se, u slučaju uspjeha, višestruko vratiti. U suprotnom, takva ulaganja
dobijaju status promašenih investicija.
Ukoliko
ni danas u glavnom radu Češke stranački lideri ne postignu sporazum o
provedbi presude u slučaju Sejdić – Finci, taj projekat postaće, osim političkog,
i veliki financijski fijasko. Čak i da se dođe do sporazuma, njegovo ugovaranje
već je koštalo kao kula od zlata. Potrošeno je previše i vremena i novca, a pri
tome su stradali ne samo naši nego i evropski budžeti.
Prošle
sedmice u Sarajevu su, na pomenutu temu, dva dana razgovarali domaći i evropski
eksperti. Ne zna se koliko je stranaca tom prilikom boravilo u našem glavnom
radu i koliko su oni tačno koštali Evropsku uniju ili svoje vlade, ukoliko su
ih one financirale.
Domaći
eksperti vjerovatno nisu ništa naplaćivali na blagajni, ali jesu u nekoliko
navrata prije toga, kada su odlazili u Brisel na istu vrstu sastanaka. Desetine
hiljada maraka koštalo je svako od tih putovanja. Sve je to plaćeno iz državne
kase u kojoj nema novca ni za solidni ručak, ali očigledno ima za skupa
politička putovanja.
Još
više od takozvanih eksperata koštali su lideri političkih stranaka, koji Sejdiću
i Finciju trebaju poslati veliku zahvalnicu. Oni su im omogućili da o tuđem
trošku upoznaju i Brisel i još nekoliko lijepih evropskih gradova, poput Praga,
u kojem se danas okupljaju. Tamo će, uz sedam lidera, biti i gomila njihovih
savjetnika, tjelohranitelja, prevodilaca...
Kad
se sve sabere, slučaj Sejdić – Finci jedna je od najskupljih investicija u
poslijeratnoj istoriji BiH. Nadam se da će neka nevladina organizacija sačiniti
precizan troškovnik ove političke odiseje. Ozbiljan biznis plan vjerovatno bi
tada pokazao da gotovo i da nema zarade koja bi mogla da pokrije toliko ulaganje.
Kad
bi bili ozbiljni i pošteni, blagajnici državnih i entitetskih institucija lako
bi i sami javnosti predočili cifru o dosadašnjem utrošku, posebno nakon prošlosedmične
reakcije parlamentarnog funkcionera Milorada Živkovića. On je odbio da potvrdi
plaćanje putnih troškova za današnji odlazak u Prag dvojici parlamentarnih
zastupnika.
Novcem
se ne razbacuju ni oni koji ga imaju u izobilju. Pogotovo to ne bi smjelo
raditi rukovodstvo jedne jako siromašne zemlje, kakva je BiH. Ona se neprestano
zadužuje kako bi ostala u životu. Penzioneri su u dubokom siromaštvu. Stotine
hiljada ljudi je nezaposleno. Trećina onih koji rade, svoje plate ne primaju redovno.
Novca nema ni za najteže socijalne i zdravstvene slučajeve.
Neko
će reći da ovo zvuči kritizerski ili populistički. Ali, zar rukovodstva najbogatijih
i najmoćnijih kompanija svijeta svoje dogovore najčešće ne obavljaju bez
fizičkog okupljanja? Zar se o milionskim projektima i potezima ne dogovaraju
posredstvom video-konferencija, pomoću Skype ili Viber programa?
Tako
radi ozbiljan i odgovoran svijet. Nažalost, vlast u BiH ne spada u tu vrstu
ljudi. Oni nemaju nimalo osjećaja za javni novac, za odgovornost prema onima
koji svojim radom i porezima pune budžete koji se, kako vidimo, troše
rasipnički.
Dio
odgovornosti za previsoke troškove dogovaranja oko provedbe presude u slučaju Sejdić
– Finci snosi i Evropska unija. Naši političari u Brisel, Prag i drugdje ne
putuju nepozvani. Rezultat je to evropske želje da se nešto u tom slučaju
pomakne naprijed. No, zar ne bi bilo bolje da Brisel preduzme znatno ozbiljniji
potez, koji bi bio prikladniji prema političarima koji ne žele da riješe ni
tako jednostavan zadatak kakav je slučaj Sejdić – Finci. Unija bi trebala
staviti zabranu na ulazak na svoj prostor svim političkim liderima iz BiH koji
su zaduženi da ovaj slučaj riješe, sve dok ne donesu konačnu odluku.
To
bi dalo željeni rezultat puno prije od ovoga što se sada praktikuje. A
valjda nije nevažno ni to da bi Brisel
za ovakvu odluku pobrao gromoglasan aplauz ogorčenih građana BiH, kojim će
Unija zadugo ostati neispunjena želja?
(Bosnia
Daily)
