(Preko ovog i još bezbroj sličnih slučajeva i afera, već smo se navikli da u ovoj zemlji nema ni pravde ni zakona, da i sudske presude padaju u zaborav)
Ko je, na primjer, posljednji put javno zatražio da se ispoštuju sudske odluke o izmještanju pravoslavne crkve koja je 1996. godine bespravno izgrađena na privatnoj zemlji, u dvorištu kuće Fate Orlović (Konjević Polje, opština Bratunac)? Zaćutala je i nana Fata, a s njom i oni koji su je podržavali u njenom istjerivanju pravice. Zamrle su i brojne grupe na Facebooku, koje su godinama dizale glas protiv ove bruke i nepravde.
Zašto se sa javne scene potpuno izgubilo i pitanje implementiranja presude Suda u Strazburu u slučaju Sejdić - Finci? Pa, u jednom momentu čak nam je Brisel jedino to postavljao kao uslov da nas primi bliže k sebi. Prijetilo se političarima i strankama, jer jedan Jevrej i jedan Rom, a s njima i pripadnici drugih nacionalnih manjina i vjerskih grupacija, nemaju osnovno ljudsko pravo da budu birani u organe vlasti. No, kako vidimo, vuk je opet pojeo magarca. Finci i Sejdić imaju sudsku, ali ne i praktičnu zadovoljštinu. Niko ih se više i ne sjeća! Na njih su zaboravili i javnost i političari.
No, američki Stejt department sjetio se ovih slučajeva u svom najnovijem izvještaju o vjerskim pravima i slobodama u svijetu. Opisujući stanje u našoj državi u 2014. godini, Amerikanci su nas ovih dana podsjetili i na pomenute primjere. Oni pokazuju da u BiH nije osnovno pitanje da li se krše vjerska prava i slobode (da, i to obilato), nego je još veći problem što se ta kršenja - ne kažnjavaju!
Dovoljno o tome govori već činjenica da je tokom 2014. godine zabilježeno 28 vandalskih napada na vjerske objekte, a da su u samo tri slučaja pronađeni počinioci. Pri tome je važan podatak da je većina tih objekata bila pod video-nadzorom! Stoga je logični zaključak da organi vlasti nisu željeli istragu da dovedu do kraja.
Najupečatljiviji su, ipak, slučajevi Fate Orlović, Jakoba Fincija i Derve Sejdića. U njima je sve dovedeno i do sudskog epiloga, ali ne i do izvršavanja tih presuda. No, građani se time više ne zamajavaju; preko ovih i još bezbroj sličnih afera, već smo se navikli da u ovoj zemlji nema ni pravde ni zakona. A to je najkraći put u totalnu nevjericu u moć onoga što nazivamo svojom državom, a time i u još intenzivnije i nekažnjeno bezakonje.
