(Analitičari Svjetske banke surovo procjenjuju da iole lijep život ne možemo očekivati ni mi ni naša djeca, a vjerovatno ni naši unuci)
Želje su jedno, mogućnosti drugo, a tempo kojim se jedna zemlja iz bijede može podići makar u zonu osrednjosti, nešto treće - i najvažnije. Analizom i procjenom vremenskog roka u kojem Bosna i Hercegovina može dohvatiti “zelenu granu” niko se ne bavi. Svako ozbiljan zna da je to višedecenijska misija koja, osim dugotrajnosti, iziskuje i pomne kratkoročne i dugoročne strategije, da je to poduhvat nalik pretvaranju kioska u neboder. No, niko nema hrabrosti da građanima, koji vape za brzom promjenom, otvoreno kaže da su to puste želje i potpuno neosnovane nade.
Političar ili stranka koji bi ovu istinu građanima sasuli u lice mogu računati da bi odmah bili izbrisani sa liste njihovih izbornih simpatije. Puno rizikuju i analitičari - niko ne voli one koji donose loše vijesti.
Tatjana Proskurjakova, šefica ureda Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu, ne ovisi o volji ni raspoloženju našeg javnog mnjenja. Ona i njena banka analize vrše na osnovu objektivnih i mjerljivih parametara, njihovog stručnog kombinovanja i logičkog rasuđivanja, zaključujući bez ikakvog političkog uljepšavanja i podilaženja javnosti ili onima koji odlučujuće utječu na ekonomske tokove u našoj zemlji. A njihov zaključak je takav da brige s kojim živimo pretvara u pravu noćnu moru!
Gospođa Proskurjakova juče je najavila da će u novom izvještaju Svjetske banke o ekonomskom stanju u BiH, nastalom nakon obimnih analiza, a koji će biti objavljen u decembru, “osnovna opaska biti da je BiH zemlja koja je neuravnotežena”.
No, nije u tome svo zlo - i sami znamo da smo u dubokom blatu. Ono što ledi srce i što nas surovo spušta na zemlju, to je njena procjena da bi se “ta ravnoteža mogla postići za nekoliko generacija”.
Nekoliko generacija!
Nažalost, to ne znači ništa drugo nego da analitičari jedne jako dobro obavještene i stručne institucije procjenjuju da iole lijep život ne možemo očekivati ni mi ni naša djeca, a vjerovatno ni naši unuci!
Gospođu Proskurjakovu treba shvatiti krajnje ozbiljno. Ono što može učiniti ova generacija, i građana i privrednika i političara, to je da zaustavimo dalje propadanje i da, mic po mic, popravljamo svoj ubogi život.
Ne učinimo li ni toliko, dobrom se ne mogu nadati ni naši praunuci!
SALONI U SARAJEVU I GRAČANICI
