U bržoj gradnji autoputeva ne mogu nam pomoći davljenici, možda
veći i od nas samih
Dobrom zetu teško se nadati dok fukara oko kuće oblijeće.
Ova stara narodna pouka možda najbolje opisuje sastanak juče održan kod
federalnog premijera Nikšića, na kojem su bili gosti iz grčke kompanije AKTOR
SA. Oni se nude za partnerstvo u gradnji pojedinih dionica autoceste na
Koridoru 5C.
Teško je reći koga u ovom tandemu treba više žaliti: nas ili
njih. Nakon mora velikih svjetskih kompanija, koje su nam se godinama nudile za
ove poslove, spali smo na firmu bez iole ozbiljnoga pedigrea. I to još iz
zemlje koja tone poput sjekire u vodi, koja nema novca ni za sopstveno
liječenje, a kamoli za ulaganja u inostranstvu.
Razlog je to zbog kojeg oni koji budu odlučivali o gradnji
pomenutih puteva otvore četvore oči. Grčka i njene kompanije su, nažalost, jako
srozale svoj poslovni ugled. Gube i na najjačoj karti, turizmu, a pogotovo u
drugim oblastima, poput graditeljstva ili finansijskog investiranja, u kojim
nikad nisu ni dosegnuli ozbiljnije visine.
Tako smo, eto, spali na davljenike možda veće i od nas
samih. U razvijenom svijetu Grke više niko ozbiljno ne doživljava, pa im
preostaju jedino zemlje slične našoj. Vidjeli su, na primjeru slovenačkih
građevinskih kompanija (poput SCT-a), koje su nas godinama vukle za nos, da ovdje
pale i najjeftiniji trikovi. Stoga i oni pokušavaju da zabace svoju udicu.
Princip javno-privatnog partnerstva, koji Federalna vlada
vidi kao motor brže izgradnje dobrih puteva, svakako je dobar. I on će nam se,
međutim, obiti o glavu ukoliko ti partneri ne budu moćni, novčano i stručno
jako dobro potkovani.
U tu kategoriju Grci sigurno ne spadaju.
(Dnevni avaz)
(Dnevni avaz)
