(Krvničkom radu, koji najavljuje Radončić, prethodi još mnogo, mnogo politike, raznih natezanja i gnjavaže u kojoj curi puno dragocjenog vremena. A javnost je ionako iscrpila sve granice svoga strpljenja)
Ni da anđeli slete s neba i BiH preko noći pretvore u rajsku zemlju, građani bi to gledali sa nevjericom. Mislili bi da je u pitanju fatamorgana.
Poučeni dvodecenijskim iskustvom da vlast lijepo govori, ali da loše radi, građani Federacije bez oduševljenja su dočekali i potpisivanje koalicionog sporazuma između SDA i SBB. Ako je jučerašnji događaj na njih i ostavio neki dojam, onda to svakako nije ocjena Bakira Izetbegovića da je to “jedan pozitivan datum u postratnoj historiji Bosne i Hercegovine... koji garantuje da će dva veoma važna politička partnera SBB i SDA snažno sarađivati na stabilizaciji prilika u BiH”. Takvih pjesmica javnost se već previše naslušala, a potom gorko plakala.
Realnija i okolnostima prigodnija bila je poruka Fahrudina Radončića da građani “ne treba da očekuju spektakularne promjene”. Ali ono što treba očekivati je naš “krvnički” rad, dodao je predsjednik SBB.
Ako se tako zaista bude radilo, nešto će se i uraditi. No, to će mnogo više ovisiti o Stranci demokratske akcije. Ona je stub vlasti, ona mora da se mijenja. Ona je decenijama učestvovala u neplodnim i štetnim garniturama vlasti. Ko zna čime i kako ih Radončić misli privoljeti ili prinuditi da rade drugačije.
No, do trenutka kad juče pokrenuta “spasilačka misija” dođe do ključnih poslova, još će biti mnogo praznog hoda. Komšićeva Demokratska fronta pokazuje da joj ipak nije svejedno što je istisnuta u vlasti. Ona će ometati proces formiranja novih vlada, a potpredsjednik FBiH Dunović već je kategorično najavio da se neće povući sa te pozicije.
Ako tome dodamo skepsu s kojom je ove događaje pratio srpski Savez za promjene, vidljivo je da najavljenom “krvničkom radu” prethodi još mnogo, mnogo politike, raznih natezanja i gnjavaže u kojoj curi puno dragocjenog vremena. A javnost je ionako iscrpila sve granice svoga strpljenja.
Ako je uopšte važno šta građani o nečemu misle?
